Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 124, a. 1

Je li mučeništvo čin kreposti

Prigovor 1. Čini se da mučeništvo nije čin kreposti. Svaki je naime čin kreposti dobrovoljan. No mučeništvo ponekad nije dobrovoljno, kao što je očito s nevinima ubijenima za Krista, o kojima Hilarije nad Matejem kaže da su „u napredak vječnosti bivali uzneseni slavom mučeništva“. Dakle, mučeništvo nije čin kreposti.

Prigovor 2. Nadalje, nikakvo nedopušteno djelo nije čin kreposti. No ubiti samoga sebe jest nedopušteno, kako je gore ustanovljeno. Čime se ipak mučeništvo dovršava, govori naime Augustin u 1. knjizi De Civ. Dei, da su „neke svete žene, u vrijeme progonstva, kako bi izbjegle progonitelje svoje čistoće, bacile se u rijeku, i na taj način preminule; te su njihova mučeništva u Katoličkoj Crkvi vrlo slavljenim štovanjem česta“. Dakle, mučeništvo nije čin kreposti.

Prigovor 3. Nadalje, pohvalno je da se netko sam ponudi na izvršenje čina kreposti. No nije pohvalno da se netko gura u mučeništvo, nego se prije čini da je to preuzetno i opasno. Dakle, mučeništvo nije čin kreposti.

Naprotiv, nagrada blaženstva ne duguje se osim činu kreposti. No duguje se mučeništvu, u skladu s onim iz Mt 5: „Blaženi koji su progonjeni radi pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.“ Dakle, mučeništvo je čin kreposti.

Odgovaram: kao što je rečeno, kreposti pripada da se netko sačuva u dobru razuma. Dobro se razuma sastoji u istini, kao u vlastitom objektu; i u pravednosti, kao u vlastitom učinku, kako je vidljivo iz gore rečenoga. Mučeništvu pak pripada da netko čvrsto stoji u istini i pravednosti protiv navala progonitelja. Odakle je jasno da je mučeništvo čin kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: neki su rekli da je u nevinima čudesno ubrzana uporaba slobodne volje, tako da su i dobrovoljno podnijeli mučeništvo. No budući da se to ne dokazuje autoritetom Pisma, zato je bolje reći da su slavu mučeništva, koju u drugima zaslužuje vlastita volja, oni ubijeni mališani zadobili po Božjoj milosti. Jer prolijevanje krvi radi Krista ima mjesto krštenja. Odakle, kao što kod krštene djeca po milosti krštenja Kristova zasluga djeluje na postizanje slave, tako kod onih koji su ubijeni radi Krista zasluga Kristova mučeništva djeluje na postizanje palme mučeništva. Odakle Augustin kaže u nekom govoru o Bogojavljenju, obraćajući im se kao da im govori: „Sumnjat će u vašu krunu u muci za Krista onaj tko i djeci ne misli da krštenje koristi od Krista. Niste imali dob u kojoj biste vjerovali u Krista koji će trpjeti, ali ste imali tijelo u kojem biste podnijeli muku za Krista koji će trpjeti.“

Odgovor na 2. prigovor: kao što Augustin ondje kaže, bilo bi moguće da je „nekim vjerodostojnim svjedočanstvima božanski autoritet nagovorio Crkvu da časti spomen spomenutih svetica“.

Odgovor na 3. prigovor: zapovijedi zakona daju se o činovima kreposti. Rečeno je pak gore da su neke zapovijedi božanskoga zakona predane prema pripravnosti duše, da naime čovjek bude spreman učiniti ovo ili ono kada bude prilika. Također i neke stvari pripadaju činu kreposti prema pripravnosti duše, da naime, kada nadođe takav slučaj, čovjek djeluje u skladu s razumom. I to se ponajviše čini da treba promatrati u mučeništvu, koje se sastoji u dužnom podnošenju nepravedno nanesenih muka, a čovjek ne smije dati povod drugome da nepravedno djeluje, nego ako drugi nepravedno djeluje, on to mora umjereno podnijeti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.