Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 118, a. 8

O njezinim kćerima

Prigovor 1. Čini se da kćeri lakomstva nisu one koje se navode, „naime izdaja, prijevara, obmana, krivokletstvo, nemir, nasilja i otvrdnuće protiv milosrđa“. Lakomstvo se naime protivi darežljivosti, kako je rečeno. Izdaja, prijevara i obmana protive se razboritosti; krivokletstvo bogoštovlju; nemir nadi ili ljubavi, koja počiva u ljubljenom; nasilja se protive pravednosti; otvrdnuće milosrđu. Dakle, takvi poroci ne pripadaju lakomstvu.

Prigovor 2. Nadalje, izdaja, dolus i obmana čine se pripadati istome, naime obmanjivanju bližnjega. Dakle, ne trebaju se nabrajati kao različite kćeri lakomstva.

Prigovor 3. Nadalje, Izidor navodi devet kćeri, a to su „laž, prijevara, krađa, krivokletstvo, požuda za sramotnim dobitkom, lažna svjedočanstva, nasilje, nečovječnost, grabež“. Dakle, prvo dodjeljivanje kćeri bilo je nedostatno.

Prigovor 4. Nadalje, filozof u IV. Ethic. navodi mnoge vrste poroka koji pripadaju lakomstvu, koje naziva škrtošću, naime „škrtce, tvrdice, cjepidlake, one koji čine neslobodna djela, te one koji se hrane od bludništva, lihvare, kockare, skvrnitelje mrtvaca i razbojnike“. Dakle, čini se da je prethodno nabrajanje nedostatno.

Prigovor 5. Nadalje, tiranzi najviše nanose nasilja podanicima. A filozof na istom mjestu kaže da „tirane koji pustoše gradove i pljačkaju svetinje ne nazivamo škrtima“, to jest lakomima. Dakle, nasilje se ne treba postavljati kao kćer lakomstva.

Naprotiv, Grgur u 31. knjizi Morala pridružuje lakomstvu prije nabrojene kćeri.

Odgovaram: kćerima lakomstva nazivaju se poroci koji iz njega izviru, i to ponajprije s obzirom na požudu svrhe. Budući da je lakomstvo prekomjerna ljubav prema posjedovanju bogatstva, ono pretjeruje u dvomu. Prvo, naime, preobiluje u zadržavanju. I s ovoga dijela iz lakomstva izvire otvrdnuće protiv milosrđa, jer se, naime, njegovo srce ne omekšava milosrđem da bi svojim bogatstvima pomoglo bijednima. Drugo, lakomstvu pripada preobilovati u primanju. I u skladu s tim, lakomstvo se može razmatrati dvostruko. Na jedan način, utoliko što je u nakani. I tako iz lakomstva izvire nemir, utoliko što čovjeku donosi tjeskobu i suvišne brige, jer se lakomac ne nasitit novcem, kako se kaže u Propovjedniku 5. Na drugi način, može se razmatrati u izvršenju. I tako u stjecanju tuđih stvari ponekada se koristi silom, što pripada nasiljima; a ponekada prijevarom. Ta se prijevara, ako se događa u riječi, sastoji u obmani, što se tiče obične riječi; a u krivokletstvu, ako se doda potvrda zakletvom. Ako se pak prijevara počini u djelu, tada će se, što se tiče stvari, raditi o prijevari; a što se tiče osoba, o izdaji, kao što je očito kod Jude, koji je iz lakomstva izdao Krista.

Odgovor na 1. prigovor: nije nužno da kćeri nekoga glavnog grijeha pripadaju istoj vrsti poroka, jer se za svrhu jednoga grijeha mogu urediti i grijesi druge vrste. Jer drugo je grijeh da ima kćeri, a drugo da ima vrste.

Odgovor na 2. prigovor: ona se trojica razlikuju kao što je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: onih se devet svodi na prethodnih sedam. Naime, laž i lažno svjedočanstvo sadržani su pod obmanom, jer je lažno svjedočanstvo određena specifikacija laži; kao što je i krađa određena specifikacija prijevare, stoga je sadržana pod prijevarom. Požuda pak za sramotnim dobitkom pripada nemiru. Grabež je pak sadržan pod nasiljem, budući da je njegova vrsta. Nečovječnost je pak isto što i otvrdnuće protiv milosrđa.

Odgovor na 4. prigovor: ono što Aristotel navodi jesu vrste škrtosti ili lakomstva, prije negoli kćeri. Netko se naime može nazvati škrtim ili lakomim s obzirom na to da mu nedostaje davanja, pa ako daje malo, naziva se škrtcem; ako li ništa, tvrdicom; ako li s velikom poteškoćom daje, naziva se cjepidlakom, takoreći prodavačem kima, jer oko malih stvari čini veliku brigu. Ponekada se pak netko naziva škrtim ili lakomim zato što pretjeruje u primanju. I to dvostruko. Na jedan način, zato što sramotno stječe, bilo vršeći niže i ropske poslove kroz neslobodna djela; bilo zato što stječe od nekih poročnih čina, kao od bludništva, ili od nečega sličnoga; bilo zato što stječe od onoga što je besplatno potrebno dati, kao lihvari; bilo zato što malo stječe uz veliki trud. Na drugi način, zato što nepravedno stječe, bilo nanoseći silu živima, kao razbojnici; bilo skvrneći mrtvace; bilo oduzimajući od prijatelja, kao kockari.

Odgovor na 5. prigovor: kao što je darežljivost usmjerena oko umjerenih novaca, tako i škrtost. Stoga se tirani, koji silom oduzimaju velika dobra, ne nazivaju škrtima, nego nepravednima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.