Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 116, a. 2

O njezinoj usporedbi s laskanjem

Prigovor 1. Čini se da je svađa manji grijeh nego njoj protivan porok, naime ugodnost ili laskanje. Jer što neki grijeh više škodi, to se čini gorim. No laskanje više škodi nego svađa, jer se kaže u Iz 3, „narode moj, oni koji te nazivaju blaženim, sami te varaju i kvare put koraka tvojih“. Dakle, laskanje je teži grijeh nego svađa.

Prigovor 2. Nadalje, u laskanju se čini da postoji neka prijevarnost, jer laskavac jedno govori ustima, a drugo ima u srcu. Svadljivac pak nema prijevare, jer se otvoreno protivi. No onaj tko griješi s prijevarom, sramotniji je, kako Filozof kaže u VII. Ethic. Dakle, laskanje je teži grijeh nego svađa.

Prigovor 3. Nadalje, stid je strah od sramotnoga, kako je jasno po Filozofu u IV. Ethic. No čovjek se više stidi biti laskavac nego svadljivac. Dakle, svađa je manji grijeh nego laskanje.

Naprotiv, neki se grijeh čini to težim što se više protivi duhovnom staležu. No svađa se, čini se, više protivi duhovnom staležu, jer se kaže u 1 Tim 3 da „biskup treba biti ne svadljiv“; i u 2 Tim 2, „sluzi Gospodnjemu ne priliči svađati se“. Dakle, čini se da je svađa teži grijeh.

Odgovaram: o oba ova grijeha možemo govoriti na dva načina. Na jedan način, razmatrajući vrstu svakoga grijeha. I prema tome, neki je porok to teži što se više protivi suprotnoj kreposti. No krepost prijateljstva prvenstveno teži ugađanju nego žalošćenju. I stoga svadljivac, koji pretjeruje u žalošćenju, griješi teže nego ugodnik ili laskavac, koji pretjeruje u ugađanju. Na drugi način mogu se razmatrati prema nekim izvanjskim poticajima. I prema tome, katkad je laskanje teže, primjerice kada se njime namjerava prijevarom neopravdano steći čast ili dobitak. A katkad je svađa teža, primjerice kada čovjek namjerava ili osporiti istinu, ili onoga koji govori izvrgnuti preziru.

Odgovor na 1. prigovor: kao što laskavac može naškoditi potajno varajući, tako i svadljivac može katkad naškoditi otvoreno napadajući. No teže je, uz ostale jednake uvjete, otvoreno nekome naškoditi, kao nasiljem, nego potajno, odakle je pljačka teži grijeh nego krađa, kao što je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: u ljudskim činima nije uvijek teže ono što je sramotnije. Ljepota naime čovjeka potječe od razuma, te su stoga sramotniji tjelesni grijesi, kojima tijelo gospoduje nad razumom, premda su duhovni grijesi teži, jer proizlaze iz većeg prezira. Slično tome, i grijesi koji se čine s prijevarom sramotniji su, ukoliko se čini da proizlaze iz neke slabosti i iz neke lažnosti razuma, premda su otvoreni grijesi katkad iz većeg prezira. I stoga se laskanje, budući da je s prijevarom, čini sramotnijim, ali se svađa, budući da proizlazi iz većeg prezira, čini težom.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je rečeno, stid se odnosi na sramotnost grijeha. Stoga se čovjek ne stidi uvijek više zbog težeg grijeha, nego zbog sramotnijeg grijeha. I otuda dolazi da se čovjek više stidi laskanja nego svađe, premda je svađa teža.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.