Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 116, a. 1

Protivi li se kreposti prijaznosti

Prigovor 1. Čini se da se svađa ne protivi kreposti prijateljstva ili prijaznosti. Svađa naime, čini se, pripada neslozi, kao i prepirka. No nesloga se protivi ljubavi, kao što je rečeno. Dakle, i svađa.

Prigovor 2. Nadalje, u Izr 26 se kaže, „srdit čovjek raspaljuje svađu“. No srditost se protivi blagosti. Dakle, i spor, to jest svađa.

Prigovor 3. Nadalje, u Jak 4 se kaže, „odakle ratovi i svađe među vama? Zar ne od vaših požuda koje vojuju u vašim udovima?“ No slijeđenje požuda, čini se, protivi se umjerenosti. Dakle, čini se da se svađa ne protivi prijateljstvu, nego umjerenosti.

Naprotiv, Filozof u IV. Ethic. protivi svađu prijateljstvu.

Odgovaram: treba reći da se svađa u pravom smislu sastoji u riječima, naime kada netko riječima proturječi drugome. U tom se pak proturječju mogu uočiti dvije stvari. Katkad se naime proturječje događa zbog osobe onoga koji govori, s kojom se onaj koji proturječi odbija složiti zbog nedostatka ljubavi koja sjedinjuje duše. I to, čini se, pripada neslozi, koja je protivna ljubavi. A katkad proturječje proizlazi s obzirom na osobu koju se netko ne ustručava ražalostiti. I tako nastaje svađa, koja se protivi spomenutom prijateljstvu ili prijaznosti, kojoj pripada ugodno živjeti s drugima. Stoga Filozof kaže u IV. Ethic. da se „oni koji se svemu protive radi toga da ražaloste, ne mareći ni za što, nazivaju mrzovoljnima i svadljivima“.

Odgovor na 1. prigovor: prepirka u užem smislu pripada proturječju nesloge, a svađa proturječju koje se čini s namjerom žalošćenja.

Odgovor na 2. prigovor: izravna protivnost poroka krepostima ne promatra se prema uzrocima, budući da se događa da jedan porok proizlazi iz različitih uzroka, nego se promatra prema vrsti čina. Premda pak katkad svađa proizlazi iz gnjeva, može ipak proizaći iz mnogih drugih uzroka. Stoga nije nužno da se izravno protivi blagosti.

Odgovor na 3. prigovor: Jakov ondje govori o požudi ukoliko je ona opće zlo iz kojega izviru svi poroci, kako kaže Glosa na Rim 7, „dobar je zakon koji, braneći požudu, brani svako zlo“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.