II-II, q. 115, a. 2
Je li smrtni grijeh
Prigovor 1. Čini se da je laskanje smrtni grijeh. Jer prema Augustinu u Enchirid., zlo se naziva zlim jer škodi. No laskanje najviše škodi, prema onome iz Ps 9, „jer hvali se grješnik u željama duše svoje, i nepravednik se blagoslivlje, grješnik je razgnjevio Gospodina“. I Jeronim kaže da nema ničega što tako lako kvari umove ljudi kao laskanje. I na ono iz Ps 6, „neka se odmah odvrate postidivši se“, Glosa kaže, „više škodi jezik laskavca nego mač progonitelja“. Dakle, laskanje je najteži grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, tko god riječima škodi drugome, ne škodi manje sebi nego drugima, odakle se kaže u Ps 36, „mač njihov neka uđe u njihova vlastita srca“. No onaj tko drugome laska, navodi ga na smrtni grijeh, odakle na ono iz Ps 140, „ulje grješnika neka ne namaže glavu moju“, Glosa kaže, „lažna pohvala laskavca omekšava umove od strogosti istine prema štetnim stvarima“. Dakle, mnogo više sam laskavac smrtno griješi.
Prigovor 3. Nadalje, u Dekretima piše, dist. 46, „klerik za kojega se utvrdi da se bavi laskanjima i izdajama, neka se svrgne sa službe“. No takva se kazna ne izriče osim za smrtni grijeh. Dakle, laskanje je smrtni grijeh.
Naprotiv, Augustin u Serm. de Purgat. među sitne grijehe ubraja ako netko nekoj uglednijoj osobi, „bilo dragovoljno bilo iz nužde, poželi laskati“.
Odgovaram: treba reći da je, kao što je gore rečeno, smrtni grijeh onaj koji se protivi ljubavi. Laskanje se pak katkad protivi ljubavi, a katkad ne. Protivi se naime ljubavi na tri načina. Na jedan način, zbog same tvari, primjerice kada netko hvali nečiji grijeh. To se naime protivi ljubavi prema Bogu, protiv čije pravednosti čovjek govori, i protiv ljubavi prema bližnjemu, kojega podupire u grijehu. Stoga je to smrtni grijeh, prema onome iz Iz 5, „jao onima koji zlo nazivaju dobrim“. Na drugi način, zbog namjere, primjerice kada netko nekome laska radi toga da mu prijevarno naškodi, bilo tjelesno bilo duhovno. I to je također smrtni grijeh. O tome stoji u Izr 27, „bolji su udarci onoga tko ljubi nego prijevarni poljupci onoga tko mrzi“. Na treći način, povodom, kao kada pohvala laskavca postaje drugome povod za grijeh, i to mimo namjere laskavca. U tome pak treba razmotriti je li povod dan ili prihvaćen, i kakva propast slijedi, kao što može biti jasno iz onoga što je gore rečeno o sablazni. Ako pak netko laska nekome iz same želje da ugodi drugima, ili pak radi izbjegavanja nekog zla ili postizanja nečega u nuždi, to nije protiv ljubavi. Stoga to nije smrtni grijeh, nego laki.
Odgovor na 1. prigovor: ti autoriteti govore o laskavcu koji hvali nečiji grijeh. Za takvo se naime laskanje kaže da više škodi nego mač progonitelja, jer škodi u vrjednijim dobrima, naime u duhovnima. Ipak, ne škodi tako djelotvorno, jer mač progonitelja djelotvorno ubija, kao dostatan uzrok smrti; dok nitko ne može drugome biti dostatan uzrok grijeha, kao što je jasno iz gore rečenoga.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog vrijedi za onoga tko laska s namjerom da naškodi. On naime više škodi sebi nego drugima, jer sebi škodi kao dostatan uzrok grijeha, a drugima samo kao povod.
Odgovor na 3. prigovor: taj autoritet govori o onome tko izdajnički laska drugome kako bi ga prevario.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.