II-II, q. 115, a. 1
Je li laskanje grijeh
Prigovor 1. Čini se da laskanje nije grijeh. Laskanje se naime sastoji u nekom govoru pohvale upućenom drugome s namjerom ugađanja. No hvaliti nekoga nije zlo, prema onome iz Izr 31, „ustadoše sinovi njezini i proglasiše je najblaženijom, muž njezin, i hvalio ju je“. Slično tome, ni htjeti ugoditi drugima nije zlo, prema onome iz 1 Kor 10, „u svemu svima ugađam“. Dakle, laskanje nije grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, dobru je protivno zlo, a slično tome i kuđenje pohvali. No kuditi zlo nije grijeh. Dakle, niti hvaliti dobro, što se čini da pripada laskanju. Dakle, laskanje nije grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, laskanju se protivi ogovaranje. Stoga Grgur kaže da je lijek protiv laskanja ogovaranje. „Treba znati“, kaže, „da se, kako se ne bismo uzvisili neumjerenim pohvalama, često po upravljanju našega ravnatelja dopušta da budemo rastrgani ogovaranjima, kako bi one koje glas hvalitelja uzvisuje, jezik ogovaratelja ponizio“. No ogovaranje je zlo, kao što je gore rečeno. Dakle, laskanje je dobro.
Naprotiv, na ono iz Ez 13, „jao onima koji šiju jastučiće pod svaki lakat ruke“, Glosa kaže, to jest, ugodno laskanje. Dakle, laskanje je grijeh.
Odgovaram: treba reći da, kao što je gore rečeno, spomenuto prijateljstvo ili prijaznost, iako prvenstveno smjera na to da ugodi onima s kojima živi, ipak se, kada je to potrebno radi izvršenja nekog dobra ili izbjegavanja zla, ne ustručava ražalostiti. Ako dakle netko u svemu želi govoriti drugome na ugodu, prekoračuje mjeru u ugađanju, te stoga griješi prekomjernošću. I ako doista to čini s jedinom namjerom ugađanja, naziva se ugodnikom, prema Filozofu; ako pak to čini s namjerom postizanja nekog dobitka, naziva se laskavcem ili udvoricom. Ipak, općenito se naziv laskanje običava pridavati svima koji preko dužne mjere kreposti žele druge riječima ili djelima uveseljavati u zajedničkom općenju.
Odgovor na 1. prigovor: hvaliti nekoga može se i dobro i loše, ovisno o tome jesu li dužne okolnosti očuvane ili zanemarene. Ako naime netko želi nekoga razveseliti hvaleći ga kako bi ga time utješio da ne klone u nevoljama, ili pak kako bi nastojao napredovati u dobru, uz očuvanje ostalih dužnih okolnosti, to će pripadati spomenutoj kreposti prijateljstva. No pripada laskanju ako netko želi nekoga hvaliti u onome u čemu ga ne treba hvaliti, jer su to možda zla, prema onome, „hvali se grješnik u željama duše svoje“; ili jer nisu sigurna, prema onome iz Sir 27, „prije govora ne hvali čovjeka“, i opet iz Sir 11, „ne hvali čovjeka po izgledu njegovu“; ili pak ako se može bojati da se ljudskom pohvalom ne potakne na ispraznu slavu, odakle se kaže u Sir 11, „prije smrti ne hvali čovjeka“. Slično tome, i htjeti ugoditi ljudima radi njegovanja ljubavi, te kako bi čovjek u njima mogao duhovno napredovati, pohvalno je. No da netko želi ugoditi ljudima radi isprazne slave ili radi dobitka, ili pak u zlim stvarima, to bi bio grijeh, prema onome iz Ps 52, „Bog je rasuo kosti onih koji ljudima ugađaju“. I Apostol kaže u Gal 1, „kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio sluga Kristov“.
Odgovor na 2. prigovor: i kuditi zlo, ako se ne primijene dužne okolnosti, poročan je čin. A slično je i s hvaljenjem dobra.
Odgovor na 3. prigovor: ništa ne sprječava da dva poroka budu protivna jedan drugome. I stoga, kao što je ogovaranje zlo, tako je i laskanje. Ono mu se protivi s obzirom na ono što se govori, ali ne izravno s obzirom na cilj, jer laskavac traži ugodu onoga komu laska; dok ogovaratelj ne traži njegovu žalost, budući da katkad potajno ogovara, nego radije traži njegovu ozloglašenost.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.