II-II, q. 112, a. 2
Je li smrtni grijeh
Prigovor 1. Čini se da je hvalisanje smrtni grijeh. Kaže se naime u Izr 28: „Tko se hvali i širi, zamijetit će svađe“. Ali zametati svađe smrtni je grijeh, jer Bog mrzi one koji siju razdore, kako se nalazi u Izr 6. Dakle, hvalisanje je smrtni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, sve što se zabranjuje u Božjem zakonu jest smrtni grijeh. Ali na ono u Sir 6: „Ne uzvisuj se u svojoj misli“, Glosa kaže: „Zabranjuje hvalisanje i oholost“. Dakle, hvalisanje je smrtni grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, hvalisanje je neka laž. Nije pak korisna ili šaljiva laž. Što je očito iz svrhe laži. Jer, kako Filozof kaže u IV. Ethic., hvalisavac izmišlja o sebi veće stvari od postojećih: katkada ni radi čega, katkada pak radi slave ili časti, katkada pak radi novca; i tako je očito da nije ni šaljiva ni korisna laž. Zato preostaje da je uvijek škodljiva. Čini se dakle da je uvijek smrtni grijeh.
Naprotiv, hvalisanje nastaje iz isprazne slave, prema Grguru u XXXI. Moral. Ali isprazna slava nije uvijek smrtni grijeh, nego katkada laki, koji izbjeći pripada vrlo savršenima; Grgur naime kaže da „vrlo savršenima pripada tako pokazanim djelom tražiti slavu Tvorca da se o nanesenoj hvali ne znaju radovati s privatnim ushitom“. Dakle, hvalisanje nije uvijek smrtni grijeh.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, smrtni je grijeh onaj koji se protivi ljubavi. Dvostruko se dakle hvalisanje može promatrati. Na jedan način po sebi, ukoliko je neka laž. I tako je katkada smrtni grijeh, a katkada laki. Smrtni doduše kada netko hvalisavo o sebi iznosi ono što se protivi Božjoj slavi, kao što se iz usta kralja Tira kaže u Ez 28: „Uznijelo se srce tvoje, i rekao si: Bog sam ja“. Ili također protiv ljubavi prema bližnjemu, kao kada netko, hvaleći samoga sebe, provaljuje u uvrede drugih; kako se nalazi u Lk 18 o farizeju, koji je govorio: „Nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici, ili kao i ovaj carinik“. Katkada je pak laki grijeh, kada naime netko o sebi takve stvari hvali koje nisu ni protiv Boga, niti protiv bližnjega. Na drugi način može se promatrati prema svojemu uzroku, to jest oholosti, ili težnji za dobitkom ili ispraznom slavom. I tako, ako potječe iz oholosti ili isprazne slave koja je smrtni grijeh, i samo će hvalisanje biti smrtni grijeh. Inače će biti laki grijeh. Ali kada netko provaljuje u hvalisanje radi težnje za dobitkom, čini se da to već pripada varanju i šteti bližnjega. I stoga je takvo hvalisanje više smrtni grijeh. Odatle i Filozof kaže u IV. Ethic. da je „ružniji onaj koji se hvali radi dobitka negoli onaj koji se hvali radi slave ili časti“. Ipak nije uvijek smrtni grijeh, jer može postojati takav dobitak iz kojega drugi ne trpi štetu.
Odgovor na 1. prigovor: onaj koji se hvali zato da bi zametnuo svađe, smrtno griješi. No katkada se događa da je hvalisanje uzrok svađa ne po sebi, nego po akcidentu. Odatle po tome hvalisanje nije smrtni grijeh.
Odgovor na 2. prigovor: ona Glosa govori o hvalisanju ukoliko proizlazi iz zabranjene oholosti, koja je smrtni grijeh.
Odgovor na 3. prigovor: hvalisanje ne unosi uvijek škodljivu laž, nego samo kada je protiv ljubavi prema Bogu ili bližnjemu, bilo po sebi bilo prema svojemu uzroku. To pak što se netko hvali kao uživajući u tome samome, nešto je isprazno, kako Filozof kaže. Zato se svodi na šaljivu laž, osim možda ako bi to pretpostavio božanskoj ljubavi, tako da zbog toga prezre Božje zapovijedi; jer tako bi bilo protiv ljubavi prema Bogu, u kojemu se jedinom naš um mora smiriti kao u konačnoj svrsi. Čini se pak da pripada korisnoj laži kada se netko zato hvali da bi stekao slavu ili dobitak, samo neka to bude bez štete drugih; jer to bi već pripadalo škodljivoj laži.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.