Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 112, a. 1

Kojoj se kreposti opire

Prigovor 1. Čini se da se hvalisanje ne opire kreposti istine. Istini se naime opire laž. Ali katkada može postojati hvalisanje i bez laži, kao kada netko svoju izvrsnost ističe; kaže se naime u Est 1 da je „Ahasver priredio veliku gozbu da pokaže bogatstvo slave svoje i kraljevstva svojega, te veličinu i razmetanje svoje moći“. Dakle, hvalisanje se ne opire kreposti istine.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur u XXIII. Moral. postavlja hvalisanje kao jednu od četiri vrste oholosti: kada se naime tko hvali da ima ono što nema. Odatle se kaže u Jr 48: „Čuli smo za oholost Moaba, vrlo je ohol. Uzvišenost njegovu i oholost i nadutost i visinu srca njegova ja znam, govori Gospodin, hvalisanje njegovo, i da nije u skladu s njime snaga njegova“. I u XXXI. Moral. Grgur kaže da hvalisanje nastaje iz isprazne slave. Oholost se pak i isprazna slava opiru kreposti poniznosti. Dakle, hvalisanje se ne opire istini, nego poniznosti.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da se hvalisanje uzrokuje iz bogatstva, odakle se kaže u Mudr 5: „Što nam je koristila oholost? Ili što nam je hvalisanje bogatstvom donijelo?“ Ali suvišak bogatstva čini se da pripada grijehu lakomosti, koji se opire pravednosti ili darežljivosti. Dakle, hvalisanje se ne opire istini.

Naprotiv, Filozof u II. i IV. Ethic. opire hvalisanje istini.

Odgovaram: čini se da hvalisanje u pravom smislu unosi to da čovjek riječima sebe uzvisuje; ono naime što čovjek želi daleko baciti, u visinu diže. Tada pak u pravom smislu netko sebe uzvisuje kada o sebi preko sebe nešto govori. Što se doduše događa dvostruko. Katkada naime netko govori o sebi, ne doduše preko onoga što je u njemu, nego preko onoga što o njemu ljudi misle; što izbjegavajući apostol kaže u 2 Kor 12: „Suzdržavam se, da tko o meni ne pomisli više od onoga što vidi na meni ili čuje od mene“. Na drugi način netko se riječima uzvisuje govoreći o sebi preko onoga što je u njemu prema istini stvari. I jer o nečemu valja više suditi prema onome što je u njemu samome negoli prema onome što je u mišljenju drugih, otuda dolazi da se u pravom smislu naziva hvalisanjem kada netko sebe uzdiže preko onoga što je u njemu, negoli kada sebe uzdiže preko onoga što je u mišljenju drugih; premda se na oba načina može nazvati hvalisanjem. I stoga se hvalisanje u pravom smislu rečeno opire istini po načinu pretjerivanja.

Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od hvalisanja prema tome što nadilazi mišljenje.

Odgovor na 2. prigovor: grijeh se hvalisanja može promatrati dvostruko. Na jedan način prema vrsti čina. I tako se opire istini, kako je rečeno. Na drugi način prema svojemu uzroku, iz kojega, ako i ne uvijek, ipak češće proizlazi. I tako doduše potječe iz oholosti kao iz unutarnjega pokretačkoga i poticajnoga uzroka; iz toga naime što se netko unutra po aroganciji izdiže iznad samoga sebe, većinom slijedi da izvana o sebi razmeće neke veće stvari; premda katkada netko prelazi na hvalisanje ne iz arogancije, nego iz neke taštine, i u tome uživa jer je takav po habitusu. I zato je arogancija, po kojoj se netko iznad samoga sebe uzvisuje, vrsta oholosti; ipak nije isto što i hvalisanje, nego, kako je češće, njegov uzrok; i zbog toga Grgur postavlja hvalisanje među vrste oholosti. Hvalisavac pak većinom teži za tim da postigne slavu po svojemu hvalisanju. I stoga, prema Grguru, nastaje iz isprazne slave po razlogu svrhe.

Odgovor na 3. prigovor: bogatstvo također uzrokuje hvalisanje dvostruko. Na jedan način povremeno, ukoliko se netko zbog bogatstva oholi. Zato se i znakovito u Izr 8 bogatstva nazivaju oholima. Na drugi način po načinu svrhe, jer, kako se kaže u IV. Ethic., neki se hvale ne samo radi slave, nego i radi dobitka, koji o sebi izmišljaju ono po čemu mogu zaraditi, recimo da su liječnici, ili mudraci i proroci.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.