Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 111, a. 4

Je li smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da je licemjerje uvijek smrtni grijeh. Jer Jeronim kaže u Glosi na Iz 16 da je „u usporedbi dvaju zala, lakše otvoreno griješiti negoli svetost pretvarati“. I na ono u Job 1: „kako se Gospodinu svidjelo“, itd., Glosa kaže „da pretvorena pravičnost nije pravičnost, nego udvostručeni grijeh“. I na ono u Tuž 4: „Veća je postala krivnja naroda mojega od grijeha Sodome“, Glosa kaže: „Oplakuju se zločini duše koja upada u licemjerje, čija je krivnja veća od grijeha Sodome“. A grijesi su Sodome smrtni grijesi. Dakle, i licemjerje je uvijek smrtni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže u XXXI. Moral. da licemjeri griješe iz zloće. Ali to je najteže, što pripada grijehu protiv Duha Svetoga. Dakle, licemjer uvijek smrtno griješi.

Prigovor 3. Nadalje, nitko ne zaslužuje srdžbu Božju i isključenje od gledanja Boga osim zbog smrtnoga grijeha. Ali po licemjerju netko zaslužuje srdžbu Božju, prema onome u Job 36: „Prijetvornici i prepredeni izazivaju srdžbu Božju“. Isključuje se također licemjer od gledanja Boga, prema onome u Job 13: „Neće doći pred lice njegovo nijedan licemjer“. Dakle, licemjerje je uvijek smrtni grijeh.

Naprotiv, licemjerje je laž djela, budući da je neko pretvaranje. Ali svaka laž usta nije smrtni grijeh. Dakle, ni svako licemjerje.

Naprotiv, nadalje, nakana je licemjera usmjerena na to da izgleda dobar. Ali to se ne protivi ljubavi. Dakle, licemjerje po sebi nije smrtni grijeh.

Naprotiv, nadalje, licemjerje se rađa iz isprazne slave, kako Grgur kaže u XXXI. Moral. Ali isprazna slava nije uvijek smrtni grijeh. Dakle, ni licemjerje.

Odgovaram: u licemjerju je dvoje: naime nedostatak svetosti i njezino pretvaranje. Ako se dakle licemjerom naziva onaj čija se nakana usmjerava na oboje, da naime netko ne mari imati svetost, nego samo izgledati svet, kako se obično uzima u Svetom pismu, tako je očito da je smrtni grijeh. Nitko se naime posvema ne lišava svetosti osim po smrtnom grijehu. Ako se pak licemjerom naziva onaj koji namjerava pretvarati svetost, u kojoj oskudijeva po smrtnom grijehu, tada, premda je u smrtnom grijehu, po kojemu se lišava svetosti, ipak njemu samo pretvaranje nije uvijek smrtni grijeh, nego katkada laki. Što valja razlučiti po svrsi. Koja ako se protivi ljubavi prema Bogu ili bližnjemu, bit će smrtni grijeh, recimo kada pretvara svetost da bi širio krivi nauk, ili da bi nedostojan zadobio crkveno dostojanstvo, ili ma koja druga vremenita dobra u kojima postavlja svrhu. Ako se pak namjeravana svrha ne protivi ljubavi, bit će laki grijeh, recimo kada netko u samoj izmišljotini uživa, o čemu Filozof kaže u IV. Ethic. da „izgleda više isprazan negoli zao“. Isti je naime razlog o laži i pretvaranju. Događa se ipak katkada da netko pretvara savršenost svetosti, koja nije od nužnosti za spasenje. I takvo pretvaranje niti je uvijek smrtni grijeh, niti je uvijek sa smrtnim grijehom.

Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.