II-II, q. 109, a. 4
Naginje li više k manjoj mjeri
Prigovor 1. Čini se da krepost istine ne naginje k manjoj mjeri. Kao što naime netko govoreći veće upada u lažnost, tako i govoreći manje; nije naime veća laž da su četiri pet nego da su četiri tri. „A svaka je laž po sebi loša i treba je izbjegavati“, kako Filozof kaže u IV. Ethic. Dakle, krepost istine ne naginje više k manjoj negoli k većoj mjeri.
Prigovor 2. Nadalje, to da jedna krepost više naginje k jednoj krajnosti negoli k drugoj proizlazi iz toga što je sredina kreposti bliža jednoj krajnosti negoli drugoj, kao što je hrabrost bliža smionosti negoli plašljivosti. Ali sredina istine nije bliža jednoj krajnosti negoli drugoj, jer istina, budući da je neka jednakost, stoji u točkastoj sredini. Dakle, istina ne naginje više k manjoj mjeri.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da k manjoj mjeri od istine odstupa onaj koji istinu niječe, a k većoj onaj koji istini nešto dodaje. Ali istini se više protivi onaj koji istinu niječe negoli onaj koji dodaje, jer istina ne podnosi sa sobom nijekanje istine, dok podnosi sa sobom dodavanje. Dakle, čini se da bi istina više trebala naginjati k većoj negoli k manjoj mjeri.
Naprotiv, Filozof kaže u IV. Ethic. da čovjek po ovoj kreposti više odstupa od istinitoga k manjoj mjeri.
Odgovaram: odstupiti od istine k manjoj mjeri događa se dvostruko. Na jedan način potvrđujući, recimo kada netko ne očituje sve dobro koje je u njemu, na primjer znanje ili svetost ili štogod takvo. Što biva bez krnjenja istine, jer se u većemu nalazi i manje. I prema tome, ova krepost naginje k manjoj mjeri. „To se naime“, kako Filozof ondje kaže, „čini razboritijim, radi tegobnih prekomjernosti“. Ljudi naime koji veće stvari govore o sebi nego što jesu, tegobni su drugima, kao oni koji žele nadvisiti druge; a ljudi koji manje govore o sebi, ljubazni su, kao oni koji se s drugima usklađuju po nekoj umjerenosti. Odatle apostol kaže u 2 Kor 12: „Ako se i ushtjednem hvaliti, neću biti bezuman, jer ću istinu govoriti. Ali se suzdržavam, da tko o meni ne pomisli više od onoga što vidi na meni ili čuje od mene“. Na drugi način može netko odstupiti k manjoj mjeri niječući, tako naime da zaniječe da je u njemu ono što jest. I tako ne pripada ovoj kreposti naginjati k manjoj mjeri, jer bi time upao u lažno. Pa ipak i to samo bilo bi manje protivno kreposti, ne doduše prema vlastitu pojmu istine, nego prema pojmu razboritosti, koju valja očuvati u svim krepostima. Više se naime protivi razboritosti, jer je opasnije i tegobnije drugima, to da netko misli ili se hvali da ima ono što nema, negoli da ne misli ili govori da nema ono što ima.
Odgovor na prigovore: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.