Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 107, a. 1

Je li nezahvalnost uvijek grijeh

Prigovor 1. Čini se da nezahvalnost nije uvijek grijeh. Naime, Seneka kaže u III de Benefic. da je „nezahvalan onaj tko ne vraća dobročinstvo“. No katkad netko ne bi mogao uzvratiti dobročinstvo osim griješeći, primjerice ako je netko pomogao čovjeku da sagriješi. Budući da uzdržavanje od grijeha nije grijeh, čini se da nezahvalnost nije uvijek grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, svaki je grijeh u vlasti onoga koji griješi, jer prema Augustinu, „nitko ne griješi u onome što ne može izbjeći“. No katkad nije u vlasti onoga koji griješi izbjeći nezahvalnost, primjerice kada nema odakle vratiti. Zaborav također nije u našoj vlasti, premda Seneka kaže u III de Benefic. da je „najnezahvalniji od svih onaj tko je zaboravio“. Dakle, nezahvalnost nije uvijek grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da ne griješi onaj tko ne želi ništa dugovati, prema onome Apostolovu u Rim 13: „Nikome ništa ne dugujte“. No onaj tko duguje preko volje nezahvalan je, kako Seneka kaže u IV de Benefic. Dakle, nezahvalnost nije uvijek grijeh.

Naprotiv, u 2 Tim 3 nezahvalnost se pribraja drugim grijesima kad se kaže: „roditeljima neposlušni, nezahvalni, bezbožni“.

Odgovaram: treba reći da je, kao što je rečeno, dug zahvalnosti nekakav dug čestitosti koji krepost zahtijeva. No po tome je nešto grijeh što se protivi kreposti. Stoga je očito da je svaka nezahvalnost grijeh.

Odgovor na 1. prigovor: zahvalnost gleda na dobročinstvo. No onaj tko nekome pomaže da sagriješi ne pruža dobročinstvo, nego prije štetu. I zato mu se ne duguje zahvaljivanje, osim možda zbog volje, ako je bio prevaren, pa je, vjerujući da pomaže za dobro, pomogao za grijeh. No tada se ne duguje takvo uzvraćanje da mu se pomaže za grijeh, jer to ne bi bilo uzvraćanje dobra, nego zla, što se protivi zahvalnosti.

Odgovor na 2. prigovor: nitko se zbog nemogućnosti vraćanja ne ispričava od nezahvalnosti, budući da je za vraćanje duga zahvalnosti dovoljna sama volja, kao što je rečeno. Zaborav pak dobročinstva pripada nezahvalnosti, ne doduše onaj koji proizlazi iz prirodnog nedostatka, koji ne podliježe volji, nego onaj koji proizlazi iz nemara. Jer, kako kaže Seneka u III de Benefic.: „očito je da onaj koga je zadesio zaborav nije često razmišljao o vraćanju“.

Odgovor na 3. prigovor: dug zahvalnosti potječe iz duga ljubavi, od kojega nitko ne smije željeti biti oslobođen. Stoga to što netko preko volje duguje ovaj dug, čini se da proizlazi iz nedostatka ljubavi prema onome tko je dao dobročinstvo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.