Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 101, a. 1

Na koga se pobožnost proteže

Prigovor 1. Čini se da se pobožnost ne proteže na određene osobe nekih ljudi. Naime, Augustin kaže u X. knjizi De Civ. Dei da se „pobožnost obično shvaća kao vlastito štovanje Boga, što Grci nazivaju eusebeia“. No, štovanje Boga ne kaže se u odnosu na ljude, nego samo na Boga. Dakle, pobožnost se ne proteže određeno na neke ljudske osobe.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže u I. knjizi Moralia: „Pobožnost u svoj dan priređuje gozbu jer utrobu srca ispunjava djelima milosrđa“. No, djela milosrđa treba iskazivati svima, kako je očito iz Augustinova djela I De Doct. Christ. Dakle, pobožnost se ne proteže određeno na neke posebne osobe.

Prigovor 3. Nadalje, u ljudskim stvarima postoje mnoge druge zajednice osim krvnog srodstva i zajednice sugrađana, kako je očito iz Filozofova djela VIII Ethic., i na svakoj se od njih temelji neko prijateljstvo, za koje se čini da je krepost pobožnosti, kako kaže Glosa na 2 Tim 3, na ono: „Imajući doduše obličje pobožnosti“. Dakle, pobožnost se ne proteže samo na krvne srodnike i sugrađane.

Naprotiv, Tulije kaže u svojoj Retorici: „Pobožnost je ona po kojoj se onima koji su povezani krvlju i onima koji su dobronamjerni prema domovini iskazuje dužnost i brižno štovanje“.

Odgovaram: treba reći da čovjek postaje na različite načine dužnik drugima prema njihovoj različitoj izvrsnosti i različitim dobročinstvima koja je od njih primio. U obama pak Bog zauzima najviše mjesto, jer je i najizvrsniji i prvo nam je počelo bitka i upravljanja. Na drugome pak mjestu počelo su našega bitka i upravljanja roditelji i domovina, od kojih smo i u kojoj rođeni i odgojeni. I stoga je, nakon Boga, čovjek najviše dužnik roditeljima i domovini. Stoga, kao što bogoštovlju pripada iskazivati štovanje Bogu, tako u drugome stupnju pobožnosti pripada iskazivati štovanje roditeljima i domovini. U štovanju pak roditelja uključeno je štovanje svih krvnih srodnika, jer se i krvni srodnici nazivaju tako jer su proizašli od istih roditelja, kako je očito iz Filozofova djela VIII Ethic. U štovanju pak domovine razumijeva se štovanje sugrađana i svih prijatelja domovine. I stoga se na njih prvenstveno proteže pobožnost.

Odgovor na 1. prigovor: u većemu je uključeno manje. I stoga štovanje koje se duguje Bogu uključuje u sebe, kao nešto djelomično, štovanje koje se duguje roditeljima. Stoga se kaže u Mal 1: „Ako sam ja otac, gdje je moja čast?“ I stoga se naziv pobožnosti odnosi i na božansko štovanje.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u X. knjizi De Civ. Dei, „prema pučkom običaju naziv se pobožnosti često rabi i za djela milosrđa. Smatram da se to dogodilo zato što Bog to osobito zapovijeda činiti, te svjedoči da mu je to milo umjesto žrtava. Iz tog je običaja proizašlo da se i sam Bog naziva pobožnim“.

Odgovor na 3. prigovor: zajednica krvnih srodnika i sugrađana više se odnosi na počela našega bitka nego druge zajednice. I stoga se na to više proteže naziv pobožnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.