Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 96, a. 1

Je li čovjek u stanju nevinosti gospodario životinjama

Prigovor 1. Čini se da Adam u stanju nevinosti nije gospodario životinjama. Naime, Augustin kaže u IX. knjizi super Gen. ad Litt. da su služenjem anđela životinje privedene Adamu kako bi im nadjenuo imena. No ondje ne bi bilo potrebno služenje anđela kad bi čovjek sam po sebi gospodario životinjama. Dakle, u stanju nevinosti čovjek nije imao gospodstvo nad drugim životinjama.

Prigovor 2. Nadalje, ono što se međusobno ne slaže ne okuplja se s pravom pod jedno gospodstvo. No mnoge se životinje po naravi međusobno ne slažu, kao ovca i vuk. Dakle, sve životinje nisu bile obuhvaćene pod čovjekovim gospodstvom.

Prigovor 3. Nadalje, Jeronim kaže da je „čovjeku prije grijeha, koji nije oskudijevao, Bog dao gospodstvo nad životinjama, jer je unaprijed znao da će čovjeku nakon pada trebati pomoći potpora životinja“. Dakle, u najmanju ruku uporaba gospodstva nad životinjama nije pristajala čovjeku prije grijeha.

Prigovor 4. Nadalje, čini se da je vlastito gospodaru zapovijedati. No zapovijed se s pravom ne upućuje osim onomu tko ima razum. Dakle, čovjek nije imao gospodstvo nad nerazumnim životinjama.

Naprotiv, kaže se u Post 1 o čovjeku: „neka vlada nad ribama morskim, i pticama nebeskim, i zvijerima zemaljskim“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, neposlušnost čovjeku onoga što mu treba biti podložno uslijedila je kao njegova kazna zato što je sam bio neposlušan Bogu. I zato mu se u stanju nevinosti, prije spomenute neposlušnosti, ništa nije opiralo što bi mu po naravi trebalo biti podložno. Sve su pak životinje po naravi podložne čovjeku. A to je očito iz troga. Prvo doista iz samoga tijeka naravi. Kao što se naime u postanku stvari shvaća stanoviti red kojim se napreduje od nesavršenoga k savršenome (jer tvar je radi oblika, a nesavršeniji oblik radi savršenijega), tako je također u uporabi naravnih stvari, naime nesavršenije ustupa u korist uporabe savršenijih; naime, biljke rabe zemlju za svoje hranjenje, životinje pak biljke, a ljudi biljke i životinje. Stoga po naravi čovjek gospodari životinjama. I zbog toga Filozof kaže u I. Politic. da je lov na divlje životinje pravedan i naravan, jer po njemu čovjek prisvaja sebi ono što je po naravi njegovo. Drugo, to je očito iz reda božanske providnosti, koja uvijek nižim upravlja po višemu. Stoga, budući da je čovjek iznad ostalih životinja, kao onaj koji je načinjen na sliku Božju, prikladno se njegovu upravljanju podvrgavaju druge životinje. Treće, isto je očito iz vlastitosti čovjeka i drugih životinja. Naime, u drugim se životinjama nalazi, prema naravnoj prosudbi, stanovito sudioništvo razboritosti za neke pojedinačne čine, a u čovjeku se nalazi opća razboritost, koja je razlog svih djelatnih čina. Sve pak što je po sudioništvu podvrgava se onome što je po biti i općenito. Stoga je bjelodano da je naravno podvrgavanje drugih životinja čovjeku.

Odgovor na 1. prigovor: nad podložnima viša vlast može učiniti mnogo toga što ne može učiniti niža vlast. A anđeo je po naravi viši od čovjeka. Stoga se anđeoskom moći mogao dogoditi neki učinak u pogledu životinja koji se nije mogao dogoditi ljudskom vlašću, naime da se odmah sve životinje okupe.

Odgovor na 2. prigovor: neki kažu da bi životinje koje su sada divlje i ubijaju druge životinje u onom stanju bile pitome ne samo prema čovjeku nego i prema drugim životinjama. Ali to je posve nerazumno. Naime, po čovjekovu grijehu nije promijenjena narav životinja, tako da bi one kojima je sada naravno jesti meso drugih životinja tada živjele od bilja, kao lavovi i sokolovi. Niti Bedina Glosa na Post 1 kaže da su drveće i bilje dani svim životinjama i pticama za hranu, nego nekima. Dakle, bilo bi naravnoga neslaganja među nekim životinjama. No ipak se zbog toga ne bi oduzimale čovjekovu gospodstvu, kao što se ni sada zbog toga ne oduzimaju Božjemu gospodstvu, čijom se providnošću sve to raspoređuje. A čovjek bi bio izvršitelj te providnosti, kako se i sada vidi kod domaćih životinja; naime, pitomim se sokolovima po ljudima poslužuju kokoši za hranu.

Odgovor na 3. prigovor: ljudi u stanju nevinosti nisu trebali životinje za tjelesnu potrebu: ni za pokrivalo, jer su bili goli i nisu se sramili, budući da nije navaljivao nikakav pokret neuredne požude; ni za hranu, jer su se hranili drvećem zemaljskoga raja; ni za prijevoz, zbog tjelesne snage. Ipak, trebali su ih za stjecanje iskustvene spoznaje o njihovim naravima. Što je označeno time što je Bog k njemu priveo životinje da im nadjene imena, koja označuju njihove naravi.

Odgovor na 4. prigovor: druge životinje imaju stanovito sudioništvo razboritosti i razuma prema naravnoj prosudbi, iz čega proizlazi da ždralovi slijede vođu, a pčele slušaju maticu. I tako bi tada sve životinje same po sebi slušale čovjeka, kao što ga sada slušaju neke domaće.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.