I, q. 91, a. 1
O tvari iz koje je proizvedeno
Prigovor 1. Čini se da tijelo prvoga čovjeka nije načinjeno od praha zemaljskoga. Veće je naime moći načiniti nešto iz ničega nego iz nečega, jer je nebiće dalje od čina nego biće u mogućnosti. No budući da je čovjek najdostojnije od nižih stvorenja, doličilo je da se Božja moć ponajviše pokaže u proizvodnji njegova tijela. Dakle nije trebalo nastati od praha zemaljskoga, nego iz ničega.
Prigovor 2. Nadalje, nebeska su tijela plemenitija od zemaljskih. No ljudsko tijelo ima najveću plemenitost, budući da se usavršava od najplemenitijega oblika, a to je razumna duša. Dakle nije trebalo nastati od zemaljskoga tijela, nego radije od nebeskoga tijela.
Prigovor 3. Nadalje, oganj i zrak plemenitija su tijela od zemlje i vode, što se pokazuje iz njihove istančanosti. Budući dakle da je ljudsko tijelo najdostojnije, trebalo je radije nastati iz ognja i iz zraka nego od praha zemaljskoga.
Prigovor 4. Nadalje, ljudsko je tijelo složeno od četiri elementa. Dakle nije načinjeno od praha zemaljskoga, nego od svih elemenata.
Naprotiv, veli se u Post 2: „Oblikova Bog čovjeka od praha zemaljskoga“.
Odgovaram: budući da je Bog savršen, svojim je djelima dao savršenstvo prema njihovu načinu, prema onome iz Pnz 32: „Savršena su djela Božja“. On je pak jednostavno savršen po tome što sve u sebi unaprijed ima, ne na način složenosti, nego jednostavno i sjedinjeno, kako Dionizije veli, na onaj način na koji različiti učinci unaprijed postoje u uzroku prema jednoj njegovoj biti. To se pak savršenstvo na anđele doduše prenosi ukoliko je sve ono što je od Boga u naravi proizvedeno u njihovoj spoznaji po različitim oblicima. Na čovjeka se pak takvo savršenstvo prenosi na niži način. Ne posjeduje naime u svojoj naravnoj spoznaji znanje o svim naravnim stvarima; nego je od svih stvari na neki način sastavljen, dok iz roda duhovnih supstancija u sebi ima razumnu dušu, a iz sličnosti nebeskih tijela ima udaljenost od suprotnosti po najvećoj jednakosti ustroja, elemente pak prema supstanciji. Tako ipak da viši elementi u njemu prevladavaju po moći, naime oganj i zrak, jer život ponajprije leži u toplome, što pripada ognju, i vlažnome, što pripada zraku. Niži pak elementi u njemu obiluju prema supstanciji, jer drukčije ne bi mogla postojati jednakost mješavine kad niži elementi, koji su manje moći, ne bi po količini obilovali u čovjeku. I stoga se veli da je čovjekovo tijelo oblikovano od praha zemaljskoga, jer se prahom zemaljskim naziva zemlja pomiješana s vodom. I zbog toga se čovjek naziva malim svijetom, jer se sva stvorenja svijeta na neki način nalaze u njemu.
Odgovor na 1. prigovor: moć Boga stvoritelja očitovala se u čovjekovu tijelu time što je njegova tvar proizvedena stvaranjem. Trebalo je pak da od tvari četiriju elemenata nastane ljudsko tijelo, da bi čovjek imao sličnost s nižim tijelima, bivajući kao neka sredina između duhovnih i tjelesnih supstancija.
Odgovor na 2. prigovor: premda je nebesko tijelo jednostavno govoreći plemenitije od zemaljskoga tijela, ipak je s obzirom na čine razumne duše manje prikladno. Razumna naime duša spoznaju istine na neki način prima preko osjetilâ, čiji se organi ne mogu oblikovati od nebeskoga tijela, budući da je ono netrpljivo. Niti je istina što neki govore, da nešto od pete biti materijalno prispijeva sastavu ljudskoga tijela, postavljajući da se duša sjedinjuje s tijelom posredovanjem nekoga svjetla. Prvo je naime lažno što govore, da je svjetlost tijelo. Drugo je pak nemoguće da se nešto od pete biti ili odvoji od nebeskoga tijela ili pomiješa s elementima, zbog netrpljivosti nebeskoga tijela. Stoga ne ulazi u sastav mješovitih tijela, osim prema učinku svoje moći.
Odgovor na 3. prigovor: kad bi oganj i zrak, koji su veće moći u djelovanju, također po količini obilovali u sastavu ljudskoga tijela, posve bi k sebi privukli ostalo, te ne bi mogla nastati jednakost izmiješanosti, koja je nužna u sastavu čovjeka za dobrotu osjeta dodira, koji je temelj ostalih osjetila. Potrebno je naime da organ svakoga pojedinog osjetila nema u činu suprotnosti kojih je osjetilo prijemljivo, nego samo u mogućnosti. Bilo tako da posve nema cijeloga roda suprotnosti, kao što je zjenica bez boje da bi bila u mogućnosti za sve boje, što u organu dodira nije bilo moguće, budući da je sastavljen od elemenata čije kvalitete dodir opaža. Bilo tako da organ bude sredina između suprotnosti, kako je nužno da se dogodi u dodiru, jer sredina je na neki način u mogućnosti za krajnosti.
Odgovor na 4. prigovor: u prahu zemaljskome nalazi se zemlja i voda koja spaja dijelove zemlje. O ostalim pak elementima Pismo nije spomenulo, kako zato što manje obiluju prema količini u čovjekovu tijelu, kao što je rečeno; tako i zato što u cijeloj proizvodnji stvari Pismo, koje se predavalo neukomu narodu, nije spominjalo oganj i zrak, koji se osjetilno ne opažaju od neukih.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.