I, q. 86, a. 1
Spoznaje li pojedinačnosti
Prigovor 1. Čini se da naš razum spoznaje pojedinačnosti. Tko god naime spoznaje sastavljanje, spoznaje krajnosti sastavljanja. No naš razum spoznaje ovo sastavljanje: Sokrat je čovjek, jer njegovo je oblikovati stavak. Dakle naš razum spoznaje ovu pojedinačnost što je Sokrat.
Prigovor 2. Nadalje, praktični razum upravlja na djelovanje. No čini su oko pojedinačnosti. Dakle on spoznaje pojedinačnosti.
Prigovor 3. Nadalje, naš razum spoznaje samoga sebe. No on sam jest neka pojedinačnost, inače ne bi imao nikakav čin; čini su naime pojedinačnosti. Dakle naš razum spoznaje pojedinačno.
Prigovor 4. Nadalje, što god može niža moć, može i viša. No osjetilo spoznaje pojedinačno. Dakle još mnogo više razum.
Naprotiv, veli Filozof u I. Physic. da je „opće poznato po razumu, a pojedinačno po osjetilu“.
Odgovaram: pojedinačno u materijalnim stvarima naš razum ne može spoznati neposredno i prvotno. Razlog je tomu što je načelo pojedinačnosti u materijalnim stvarima individualna tvar, a naš razum, kako je gore rečeno, spoznaje apstrahirajući razumski lik od takve tvari. Ono pak što se apstrahira od individualne tvari jest opće. Stoga naš razum nije neposredno sposoban spoznavati osim opće. Posredno pak, i kao po stanovitom odrazu, može spoznati pojedinačno, jer, kako je gore rečeno, čak i nakon što je apstrahirao razumske likove, ne može po njima u činu spoznavati osim obraćajući se na predodžbe, u kojima spoznaje razumske likove, kako se veli u III. De anima. Tako dakle samo opće po razumskom liku spoznaje neposredno; posredno pak pojedinačnosti, kojih su predodžbe. I na taj način oblikuje ovaj stavak: Sokrat je čovjek.
Odgovor na 1. prigovor: stoga je bjelodano rješenje na prvi prigovor.
Odgovor na 2. prigovor: izbor pojedinačnoga djelovanja jest poput zaključka silogizma praktičnoga razuma, kako se veli u VII. Ethic. Iz općega se pak stavka neposredno ne može zaključiti pojedinačni, osim uz posredovanje nekoga uzetoga pojedinačnoga stavka. Stoga opći pojam praktičnoga razuma ne pokreće osim posredovanjem pojedinačnoga shvaćanja osjetilnoga dijela, kako se veli u III. De anima.
Odgovor na 3. prigovor: pojedinačno se ne protivi razumljivosti ukoliko je pojedinačno, nego ukoliko je materijalno, jer ništa se ne spoznaje umom osim nematerijalno. I stoga ako postoji neko nematerijalno pojedinačno, kao što je razum, to se ne protivi razumljivosti.
Odgovor na 4. prigovor: viša moć može ono što može niža moć, ali na uzvišeniji način. Stoga ono što osjetilo spoznaje materijalno i zbijeno, što znači spoznati pojedinačno neposredno, to razum spoznaje nematerijalno i apstraktno, što znači spoznati opće.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.