I, q. 82, a. 5
Dijeli li se volja na srdito i požudno
Prigovor 1. Čini se da u višoj težnji, koja je volja, treba razlikovati srdito i požudno. Požudna se naime snaga naziva od žudjeti, a srdita od srditi se. No postoji neka požuda koja ne može pripadati osjetilnoj težnji, nego samo intelektualnoj, koja je volja: kao što je žudnja za mudrošću, o kojoj se kaže u Mudr 6: „žudnja za mudrošću dovodi do vječnoga kraljevstva“. Postoji također i neka srdžba koja ne može pripadati osjetilnoj težnji, nego samo onoj intelektualnoj: kao kad se srdimo protiv mana. Stoga i Jeronim uz Mt opominje da „posjedujemo u srditom mržnju prema manama“. Dakle, u intelektualnoj težnji treba razlikovati srdito i požudno, kao i u osjetilnoj.
Prigovor 2. Nadalje, prema onome što se općenito kaže, ljubav je u požudnom, a nada u srditom. No one ne mogu biti u osjetilnoj težnji, jer se ne odnose na osjetilne objekte, nego na razumljive. Dakle, požudno i srdito treba postaviti u intelektualnom dijelu.
Prigovor 3. Nadalje, u knjizi De spiritu et anima kaže se da te moći (naime srditu, požudnu i razumnu) „duša ima prije nego što se pomiješa s tijelom“. No nijedna moć osjetilnoga dijela ne pripada samo duši, nego združenome, kako je gore rečeno. Dakle, srdito i požudno nalaze se u volji, koja je intelektualna težnja.
Naprotiv, Grgur Nisenski kaže da se nerazumni dio duše dijeli na žudalački i srditi; a isto kaže i Damaščanin u II. knjizi. I Filozof kaže u III de anima da je „volja u razumu, a u nerazumnom dijelu duše požuda i srdžba, ili želja i srčanost“.
Odgovaram: srdito i požudno nisu dijelovi intelektualne težnje, koja se naziva voljom. Jer, kako je gore rečeno, moć koja je usmjerena prema nekom objektu prema općem vidu ne razlikuje se po posebnim razlikama sadržanima pod tim općim vidom. Kao što se vidne moći ne umnažaju prema različitim vrstama boja zato što vid gleda na vidljivo pod vidom obojenoga; kad bi pak postojala neka moć koja bi bila za bijelo ukoliko je bijelo, a ne ukoliko je obojeno, razlikovala bi se od moći koja bi bila za crno ukoliko je crno. Osjetilna pak težnja ne gleda na opći vid dobra, jer ni osjet ne zahvaća opće. I stoga se prema različitim vidovima pojedinačnih dobara razlikuju dijelovi osjetilne težnje: jer požudno gleda na vlastiti vid dobra, ukoliko je ugodno prema osjetu i prikladno naravi; srdito pak gleda na vid dobra, prema tome što odbija i napada ono što nanosi štetu. No volja gleda na dobro pod općim vidom dobra. I stoga se u njoj, koja je intelektualna težnja, ne razlikuju neke težne moći tako da u intelektualnoj težnji bude jedna moć srdita, a druga požudna; kao što se ni sa strane razuma ne umnažaju spoznajne snage, premda se umnažaju sa strane osjeta.
Odgovor na 1. prigovor: ljubav, požuda i tome slično uzimaju se na dva načina. Ponekad prema tome što su neke strasti, koje dolaze naime s nekim uzbuđenjem duha. I tako se općenito uzimaju, te su na taj način samo u osjetilnoj težnji. Na drugi način označuju jednostavno čuvstvo, bez strasti ili uzbuđenja duha. I tako su čini volje. Te se na taj način također pripisuju anđelima i Bogu. No ukoliko se tako uzimaju, ne pripadaju različitim moćima, nego samo jednoj moći, koja se naziva voljom.
Odgovor na 2. prigovor: sama se volja može nazvati srditom ukoliko hoće napasti zlo, ne iz naleta strasti, nego iz suda razuma. I na isti se način može nazvati požudnom, zbog želje za dobrim. I tako su u srditom i požudnom ljubav i nada; to jest u volji prema tome što ima usmjerenost prema takvim činima. Tako se također može razumjeti ono što se kaže u knjizi De spiritu et anima, da su srdito i požudno u duši prije nego što se sjedini s tijelom (tako da se ipak razumije poredak naravi, a ne vremena), premda nije nužno pokloniti vjeru riječima te knjige.
Odgovor na 3. prigovor: time je očit odgovor na treći prigovor.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.