Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 80, a. 2

Dijeli li se težnja na osjetilnu i intelektualnu težnju, kao na različite moći

Prigovor 1. Čini se da osjetna i razumska težnja nisu različite moći. Moći se naime ne razlikuju po akcidentalnim razlikama, kako je gore rečeno. No teživu akcidentalno pripada to da bude spoznato po osjetilu ili razumu. Dakle, osjetna i razumska težnja nisu različite moći.

Prigovor 2. Nadalje, razumska je spoznaja o općenitome, i prema tome se razlikuje od osjetne, koja je o pojedinačnome. No to razlikovanje nema mjesta sa strane težidbene moći; budući naime da je težnja gibanje od duše k stvarima, koje su pojedinačne, čini se da je svaka težnja o pojedinačnoj stvari. Dakle, razumska se težnja ne treba razlikovati od osjetne.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se pod spoznajno uređuje težidbeno kao niža moć, tako i pokretačko. No u čovjeku nije drugo pokretačko koje slijedi razum od onoga koje u drugim životinjama slijedi osjetilo. Dakle, po istom razlogu nije ni drugo težidbeno.

Naprotiv, Filozof u III. De anima razlikuje dvostruku težnju i kaže da viša težnja pokreće nižu.

Odgovaram: nužno je reći da je razumska težnja druga moć od osjetne. Težidbena je naime moć trpna moć, koja je rođena da se pokreće od spoznatoga; stoga je spoznato teživo nepokrenuti pokretač, a težnja pokrenuti pokretač, kako se kaže u III. De anima i u XII. Metaphys. Trpna se pak i pokretna bića razlikuju prema razlikovanju djelatnih i pokretačkih, jer je potrebno da pokretačko bude razmjerno pokretnome, a djelatno trpnome; i sama trpna moć ima vlastiti pojam iz odnosa prema svojemu djelatnomu. Budući da je dakle drugoga roda ono što je spoznato po razumu i ono što je spoznato po osjetilu, dosljedno je da razumska težnja bude druga moć od osjetne.

Odgovor na 1. prigovor: teživu ne pripada akcidentalno to da bude spoznato po osjetilu ili razumu, nego mu pripada po sebi; naime, teživo ne pokreće težnju osim ukoliko je spoznato. Stoga su razlike spoznatoga po sebi razlike teživa. Stoga se težidbene moći razlikuju prema razlici spoznatih stvari, kao prema vlastitim objektima.

Odgovor na 2. prigovor: razumska težnja, premda se usmjerava na stvari koje su izvan duše pojedinačne, usmjerava se ipak na njih prema nekom općem pojmu; kao kad teži za nečim zato što je dobro. Stoga Filozof kaže u svojoj Retorici da mržnja može biti o nečem općem, recimo kada mrzimo sav rod razbojnika. Slično također po razumskoj težnji možemo težiti za nematerijalnim dobrima, koja osjetilo ne spoznaje; poput znanja, kreposti i drugoga tome sličnoga.

Odgovor na 3. prigovor: kako se kaže u III. De anima, opće mišljenje ne pokreće osim posredovanjem pojedinačnoga, i slično viša težnja pokreće posredovanjem niže. I zato nije druga pokretačka moć koja slijedi razum i osjetilo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.