Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 70, a. 1

O proizvodnji svjetlila

Prigovor 1. Čini se da svjetlila nisu trebala biti proizvedena četvrtoga dana. Svjetlila su naime naravno neraspadljiva tijela. Dakle, njihova tvar ne može postojati bez njihovih oblika. No njihova je tvar proizvedena u djelu stvaranja, prije svakoga dana. Dakle, i njihovi oblici. Nisu dakle načinjena četvrtoga dana.

Prigovor 2. Nadalje, svjetlila su kao posude svjetla. No svjetlost je načinjena prvoga dana. Dakle, svjetlila su se trebala načiniti prvoga dana, a ne četvrtoga.

Prigovor 3. Nadalje, kao što su biljke učvršćene u zemlji, tako su svjetlila učvršćena na svodu, stoga Pismo veli da ih postavi na svod. No proizvodnja se bilja opisuje ujedno s oblikovanjem zemlje, uz koju prianjaju. Dakle, i proizvodnja se svjetlila trebala postaviti ujedno, drugoga dana, s proizvodnjom svoda.

Prigovor 4. Nadalje, sunce i mjesec i druga svjetlila uzroci su bilja. No naravnim poretkom uzrok prethodi učinku. Dakle, svjetlila nisu trebala postati četvrtoga dana, nego trećega ili prije.

Prigovor 5. Nadalje, mnoge su zvijezde, prema zvezdoznancima, veće od mjeseca. Ne bi se dakle samo sunce i mjesec trebali postaviti kao dva velika svjetlila.

Naprotiv, za suprotno dostaje autoritet Pisma.

Odgovaram: u ponavljanju božanskih djela Pismo ovako veli: „Dovrši se dakle nebo i zemlja i sav ures njihov“. U tim se riječima može razumjeti trostruko djelo: naime djelo stvaranja, po kojemu se čita da su nebo i zemlja proizvedeni, ali bezoblični. I djelo razlikovanja, po kojemu su nebo i zemlja usavršeni, bilo po supstancijalnim oblicima pripisanima posve bezobličnoj tvari, kako Augustin hoće; bilo s obzirom na prikladan sklad i red, kako drugi sveci vele. I ovim dvama djelima dodaje se ures. A razlikuje se ures od savršenstva. Jer savršenstvo neba i zemlje čini se da pripada onome što je nebu i zemlji nutarnje, a ures onome što je od neba i zemlje odijeljeno. Kao što se čovjek usavršuje vlastitim dijelovima i oblicima, a resi se odjećom ili nečim takvim. Razlikovanje se pak nekih stvari ponajviše očituje po prostornome kretanju, kojim se jedne od drugih odvajaju. I stoga djelu uresa pripada proizvodnja onih stvari koje imaju kretanje na nebu i na zemlji. Kako je pak gore rečeno, o trima se stvarima spominje u stvaranju, naime o nebu, vodi i zemlji. I to se troje također oblikuje po djelu razlikovanja kroz tri dana: prvoga dana nebo; drugoga se dana razlikuju vode; trećega se dana vrši razlikovanje na zemlji, mora i kopna. I slično u djelu uresa: prvoga dana, koji je četvrti, proizvode se svjetlila koja se kreću na nebu, za njegov ures. Drugoga dana, koji je peti, ptice i ribe, za ures srednjega elementa, jer imaju kretanje u zraku i vodi, koji se uzimaju kao jedno. Trećega dana, koji je šesti, proizvode se životinje koje imaju kretanje na zemlji, za njezin ures. Ali valja znati da se u proizvodnji svjetlila Augustin ne razilazi s drugim svecima. Veli naime da su svjetlila načinjena u činu, a ne samo u moći, jer svod nema djelatnu moć proizvodnje svjetlila, kao što zemlja ima djelatnu moć proizvodnje bilja. Zato Pismo ne veli: „neka svod proizvede svjetlila“, kao što veli: „neka proklija zemlja travom zelenom“.

Odgovor na 1. prigovor: prema Augustinu, nikakva poteškoća iz ovoga ne nastaje. Ne postavlja naime vremenski slijed u tim djelima, i stoga ne treba reći da je tvar svjetlila bila pod drugim oblikom. Također prema onima koji postavljaju da su nebeska tijela od naravi četiriju elemenata ne događa se nikakva poteškoća, jer se može reći da su oblikovana iz prethodno postojeće tvari, kao životinje i biljke. No prema onima koji postavljaju da su nebeska tijela druge naravi od elemenata i po naravi neraspadljiva, valja reći da je supstancija svjetlila u početku bila stvorena; ali prije bijaše bezoblična, a sada se oblikuje; ne doduše supstancijalnim oblikom, nego podjeljivanjem određene moći. Zato se ipak u početku o njima ne spominje, nego samo četvrtoga dana, kako Krizostom veli, da bi time odvratio narod od idolopoklonstva, pokazujući da svjetlila nisu bogovi, po tome što nisu bila ni od početka.

Odgovor na 2. prigovor: prema Augustinu, ne slijedi nikakva poteškoća, jer svjetlost o kojoj se spomenulo prvoga dana bijaše duhovna svjetlost; sada pak nastaje tjelesna svjetlost. Ako se pak pod svjetlošću načinjenom prvoga dana razumijeva tjelesna svjetlost, valja reći da je svjetlost prvoga dana proizvedena prema općoj naravi svjetla, a četvrtoga je dana svjetlilima pripisana određena moć za određene učinke; prema tome kako vidimo da jedne učinke ima sunčeva zraka, a druge mjesečeva zraka, i tako o drugima. I zbog ovoga određenja moći veli Dionizije, u 4. poglavlju De divinis nominibus, da je sunčevo svjetlo, koje najprije bijaše bezoblično, četvrtoga dana oblikovano.

Odgovor na 3. prigovor: prema Ptolemeju, svjetlila nisu učvršćena u sferama, nego imaju kretanje odvojeno od kretanja sfera. Zato Krizostom veli da se ne veli stoga kako ih postavi na svod jer bi ondje bila učvršćena, nego zato što je zapovjedio da ondje budu; kao što je postavio čovjeka u raj, da ondje bude. No prema Aristotelovu mišljenju zvijezde su učvršćene u sferama i ne gibaju se osim kretanjem sfera, prema istini stvari. Ipak kretanje se svjetlila osjetilom zamjećuje, ali ne i kretanje sfera. Mojsije pak, prilagođujući se neukom narodu, slijedio je ono što se osjetilno očituje, kako je rečeno. Ako pak postoji drugi svod koji je načinjen drugoga dana od onoga na kojemu su postavljena svjetlila, prema razlikovanju naravi, premda osjetilo ne razlučuje, koje Mojsije slijedi, kako je rečeno; prigovor otpada. Svod je naime načinjen drugoga dana s obzirom na donji dio. Na svod su pak postavljene zvijezde četvrtoga dana s obzirom na gornji dio; tako da se cjelina uzima kao jedno, prema onome kako se očituje osjetilu.

Odgovor na 4. prigovor: kako Bazilije veli, prethodi proizvodnja bilja svjetlilima da bi se isključilo idolopoklonstvo. Koji naime vjeruju da su svjetlila bogovi, vele da iskonsko podrijetlo biljke imaju od svjetlila. Premda, kako Krizostom veli, kao što ratar surađuje pri proizvodnji bilja, tako također i svjetlila po svojim kretanjima.

Odgovor na 5. prigovor: kako Krizostom veli, nazivaju se dva velika svjetlila ne toliko veličinom, koliko djelotvornošću i moći. Jer premda su druge zvijezde veličinom veće od mjeseca, ipak se učinak mjeseca više osjeća u ovim donjim stvarima. A također se i prema osjetilu čini većim.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.