I, q. 7, a. 4
Može li u stvarima biti beskonačno prema mnoštvu
Prigovor 1. Čini se da je moguće da postoji beskonačno mnoštvo u činu. Nije naime nemoguće da se ono što je u mogućnosti privede u čin. No broj je u beskonačnost umnoživ. Dakle, nije nemoguće da postoji beskonačno mnoštvo u činu.
Prigovor 2. Nadalje, za svaku je pojedinu vrstu moguće da postoji neka individua u činu. No vrste likova jesu beskonačne. Dakle, moguće je da postoje beskonačni likovi u činu.
Prigovor 3. Nadalje, ono što se međusobno ne opire, međusobno se ne priječi. No ako se postavi neko mnoštvo stvari, još uvijek mogu nastati mnoge druge koje im se ne opiru; dakle, nije nemoguće da neka bića ponovno ujedno budu s njima, i tako u beskonačnost. Dakle, moguće je da postoje beskonačna bića u činu.
Naprotiv, kaže se u Mudr 11, „sve si po težini, broju i mjeri rasporedio“.
Odgovaram: oko ovoga bilo je dvostruko mišljenje. Neki su naime, poput Avicene i Algazela, rekli da je nemoguće da postoji mnoštvo po sebi u činu beskonačno, no da postoji mnoštvo beskonačno po akcidentu, nije nemoguće. Za mnoštvo se naime kaže da je beskonačno po sebi kada se za nešto traži da mnoštvo bude beskonačno. I to je nemoguće da postoji, jer bi tako moralo biti da nešto ovisi o beskonačnim stvarima; stoga se njegovo nastajanje nikada ne bi dovršilo, budući da nije moguće beskonačne stvari prijeći. Po akcidentu pak naziva se mnoštvo beskonačnim kada se za nešto ne traži beskonačnost mnoštva, nego se događa da tako jest. I to se ovako može očitovati u radu kovača, za koji se određeno mnoštvo traži po sebi, naime da bude umijeće u duši, i ruka koja pokreće, i čekić. I kada bi se to u beskonačnost umnožavalo, nikada se kovačko djelo ne bi dovršilo, jer bi ovisilo o beskonačnim uzrocima. No mnoštvo čekića koje se događa po tome što se jedan lomi pa se uzima drugi, mnoštvo je po akcidentu; događa se naime da radi s mnogim čekićima; i ništa ne mijenja radi li s jednim ili s dva ili s više njih, ili s beskonačnima, ako bi u beskonačno vrijeme radio. Na taj su dakle način postavili da je moguće da u činu postoji beskonačno mnoštvo po akcidentu. Ali to je nemoguće. Zato što svako mnoštvo mora biti u nekoj vrsti mnoštva. Vrste pak mnoštva jesu prema vrstama brojeva. Nijedna pak vrsta broja nije beskonačna, jer je svaki pojedini broj mnoštvo mjereno po jednome. Stoga je nemoguće da u činu postoji beskonačno mnoštvo, bilo po sebi bilo po akcidentu. Isto tako, mnoštvo koje postoji u naravi stvari stvoreno je, i sve stvoreno obuhvaća se pod nekom određenom nakanom onoga koji stvara, ne radi naime uzalud neki djelatnik. Stoga je nužno da pod određenim brojem sva stvorena bića budu obuhvaćena. Nemoguće je dakle da postoji beskonačno mnoštvo u činu, čak i po akcidentu. Ali da postoji beskonačno mnoštvo u mogućnosti, moguće je. Zato što uvećanje mnoštva slijedi diobu veličine, jer koliko se više nešto dijeli, toliko više po broju proizlazi. Stoga, kao što se beskonačno nalazi u mogućnosti u diobi neprekinutoga, jer se ide k tvari, kako je gore pokazano; po istom se razlogu također beskonačno nalazi u mogućnosti u dodavanju mnoštva.
Odgovor na 1. prigovor: svaka pojedina stvar koja je u mogućnosti privodi se u čin prema načinu svojega bitka, dan se naime ne privodi u čin tako da bude sav ujedno, nego uzastopno. I slično se beskonačno mnoštva ne privodi u čin tako da bude sve ujedno, nego uzastopno, jer se nakon svakoga pojedinog mnoštva može uzeti drugo mnoštvo u beskonačnost.
Odgovor na 2. prigovor: vrste likova imaju beskonačnost iz beskonačnosti broja, vrste su naime likova trostran, četverostran, i tako dalje. Stoga, kao što se beskonačno brojivo mnoštvo ne privodi u čin tako da bude sve ujedno, tako niti mnoštvo likova.
Odgovor na 3. prigovor: premda to da se, ako su neka bića postavljena, druga postave, nije njima oprečno; ipak to da se postave beskonačna bića protivi se svakoj pojedinoj vrsti mnoštva. Stoga nije moguće da postoji neko mnoštvo u činu beskonačno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.