I, q. 69, a. 1
O sabiranju vodâ
Prigovor 1. Čini se da se sabiranje vodâ neprikladno naziva činjenim trećega dana. Ono naime što je načinjeno prvoga i drugoga dana izriče se glagolom pravljenja, veli se naime: „Reče Bog: ‚Neka bude svjetlost!‘ i: ‚Neka bude svod!‘“ No treći se dan dijeli usporedno s prvima dvama. Dakle, djelo trećega dana trebalo se izreći glagolom pravljenja, a ne samo glagolom sabiranja.
Prigovor 2. Nadalje, zemlja je prije odasvud bila pokrivena vodama, jer se stoga i nazivala nevidljivom. Nije dakle bilo nekoga mjesta na zemlji na kojemu bi se vode mogle sabrati.
Prigovor 3. Nadalje, ono što nije međusobno neprekinuto nema jedno mjesto. No nemaju sve vode međusobnu neprekinutost. Dakle, nisu sve vode sabrane na jedno mjesto.
Prigovor 4. Nadalje, sabiranje pripada prostornome kretanju. No čini se da vode po naravi teku i hitaju prema moru. Nije dakle bilo nužno za to primijeniti božansku zapovijed.
Prigovor 5. Nadalje, zemlja se imenuje i u početku svoga stvaranja, kada se veli: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. Neprikladno se dakle veli da je trećega dana nametnuto ime zemlje.
Naprotiv, za suprotno dostaje autoritet Pisma.
Odgovaram: ovdje valja reći drukčije prema Augustinovu tumačenju, a drukčije prema tumačenju ostalih svetaca. Augustin naime u svim ovim djelima ne postavlja vremenski poredak, nego samo podrijetla i naravi. Veli naime da je najprije stvorena bezoblična duhovna narav i tjelesna narav bez ikakva oblika (za koju veli da je najprije označena imenom zemlje i vode), ne zato što bi ta bezobličnost vremenski prethodila oblikovanju, nego samo podrijetlom. Niti je jedno oblikovanje, prema njemu, trajanjem prethodilo drugome, nego samo poretkom naravi. Prema kojemu je poretku bilo nužno da se najprije postavi oblikovanje najviše naravi, naime duhovne, time što se čita da je prvoga dana nastalo svjetlo. Kao što pak duhovna narav nadvisuje tjelesnu, tako viša tijela nadvisuju niža. Stoga se na drugome mjestu dotiče oblikovanje viših tijela, kada se veli: „Neka bude svod!“; pod čime se razumijeva utiskivanje nebeskoga oblika u bezobličnu tvar, koja ne prethodi vremenski, nego samo podrijetlom. Na trećemu se pak mjestu postavlja utiskivanje elementarnih oblika u bezobličnu tvar, koja prethodi ne vremenom, nego podrijetlom. Stoga se pod onim što se veli: „Neka se saberu vode i neka se pokaže kopno!“, razumijeva da je tjelesnoj tvari utisnut supstancijalni oblik vode, po kojemu joj pripada takvo gibanje; i supstancijalni oblik zemlje, po kojemu joj pripada da se tako vidi. No prema ostalim svecima, u ovim se djelima također promatra vremenski poredak; postavljaju naime da je bezobličnost tvari vremenski prethodila oblikovanju, i jedno oblikovanje drugome. Ali pod bezobličnošću tvari, prema njima, ne razumijeva se lišenost svakoga oblika, jer već bijaše nebo i voda i zemlja (što se troje imenuje kao osjetilno bjelodano zamjetljivo); nego se pod bezobličnošću tvari razumijeva lišenost dužne razlučenosti i nekoga dovršenoga sklada. I prema ovim trima imenima Pismo je postavilo tri bezobličnosti. Nebu naime, koje je gore, pripada bezobličnost tmina, jer je iz njega podrijetlo svjetla. Bezobličnost pak vode, koja je u sredini, označuje se imenom bezdana, jer to ime označuje neku nesređenu neizmjernost vodâ, kako Augustin veli, u Contra Faustum. Bezobličnost se pak zemlje dotiče u tome što se veli da zemlja bijaše nevidljiva ili pusta, po tome što je bila vodama pokrivena. Tako je dakle oblikovanje najvišega tijela načinjeno prvoga dana. I budući da vrijeme slijedi gibanje neba, a vrijeme je broj kretanja najvišega tijela, takvim je oblikovanjem načinjeno razlikovanje vremena, naime noći i dana. Drugoga je pak dana oblikovano srednje tijelo, naime voda, po svodu primajući neko razlikovanje i poredak (tako da se pod imenom vode također obuhvaćaju i druga tijela, kako je gore rečeno). Trećega je pak dana oblikovano posljednje tijelo, naime zemlja, time što je otkrivena od voda; i načinjeno je razlikovanje u najdonjemu, koje se naziva razlikovanjem zemlje i mora. Stoga sasvim skladno, kao što je bezobličnost zemlje bio izrazio rekavši da zemlja bijaše nevidljiva ili pusta, tako njezino oblikovanje izriče time što veli: „I neka se pokaže kopno!“
Odgovor na 1. prigovor: prema Augustinu, Pismo se stoga u djelu trećega dana ne služi glagolom pravljenja kao u prethodnim djelima, kako bi se pokazalo da su viši oblici, naime duhovni oblici anđelâ i nebeskih tijela, savršeni u bitku i postojani; a oblici nižih tijela jesu nesavršeni i pokretni. I stoga se sabiranjem vodâ i pojavljivanjem kopna označuje utiskivanje takvih oblika, jer „voda je nestalno tekuća, a zemlja postojano čvrsta“, kako on sam veli u II. knjizi De Genesi ad litteram. Prema drugima pak valja reći da je djelo trećega dana dovršeno samo prema prostornome kretanju. I stoga nije trebalo da se Pismo posluži glagolom pravljenja.
Odgovor na 2. prigovor: na drugi prigovor rješenje je očito prema Augustinu, jer ne treba govoriti da je zemlja najprije bila pokrivena vodama, a poslije su vode bile sabrane; nego da su u takvu sabiranju bile proizvedene. Prema drugima pak odgovara se trostruko, kako veli Augustin u I. knjizi De Genesi ad litteram. Na jedan način, tako da su se vode uzdigle na veću visinu na mjestu gdje su sabrane. Jer da je more više od zemlje iskustvom je utvrđeno na Crvenome moru, kako Bazilije veli. Drugo, tako da se kaže da je „rjeđa voda poput magle prekrivala zemlje, a koja se sabiranjem zgusnula“. Na treći način, tako da se kaže da je „zemlja mogla pružiti neke udubljene dijelove u kojima bi se primile vode što se stječu“. Među kojima se prvo čini vjerojatnijim.
Odgovor na 3. prigovor: sve vode imaju jednu granicu, naime more, u koje se stječu bilo očitim bilo skrivenim tokovima. I zbog toga se za vode veli da se sabiru na jedno mjesto. Ili veli jedno mjesto ne jednostavno, nego u usporedbi s mjestom suhe zemlje; tako da smisao bude: neka se saberu vode na jedno mjesto, to jest odijeljeno od suhe zemlje. Jer da bi označio mnoštvo mjestâ vode, dodaje da je stjecišta vodâ nazvao morima.
Odgovor na 4. prigovor: Božji nalog tijelima pruža naravno kretanje. Stoga se veli da svojim naravnim gibanjima izvršavaju riječ njegovu. Ili se može reći da bi bilo naravno da voda odasvud bude oko zemlje, kao što je zrak odasvud oko vode i zemlje; ali zbog nužnosti svrhe, da naime životinje i raslinje budu na zemlji, trebalo je da neki dio zemlje bude otkriven od voda. Što uistinu neki filozofi pripisuju djelovanju sunca, koje uzdizanjem para isušuje zemlju. No Sveto pismo to pripisuje božanskoj moći, ne samo u Knjizi Postanka, nego i u Job 38, gdje se iz osobe Gospodnje veli: „Opasah more granicama svojim“; i u Jr 5: „Zar se mene dakle nećete bojati, govori Gospodin, koji postavih pijesak granicom moru?“
Odgovor na 5. prigovor: prema Augustinu, pod zemljom o kojoj se najprije spominjalo razumijeva se prva tvar, a sada se pak razumijeva sam element zemlje. Ili se može reći, prema Baziliju, da se najprije zemlja imenovala prema svojoj naravi, a sada se pak imenuje po svojemu poglavitom svojstvu, a to je suhoća. Stoga se veli da je nazvao kopno zemljom. Ili se može reći, prema rabinu Mojsiju, da se gdje god se veli „nazva“ označuje dvoznačnost imena. Stoga je prije rečeno da je nazvao svjetlost danom, zbog toga što se danom naziva i razdoblje od dvadeset i četiri sata, prema onome što se na istome mjestu veli: „I bi večer i bi jutro, dan jedan“. Slično se veli da je svod, to jest zrak, nazvao nebom, jer se nebom naziva i ono što je prvo stvoreno. Slično se također ovdje veli da je kopno, to jest onaj dio koji je otkriven od voda, nazvao zemljom, ukoliko se razlikuje nasuprot moru, premda se zajedničkim imenom naziva zemljom bilo da je vodama pokrivena, bilo otkrivena. Podrazumijeva se pak svugdje pod onim što se veli „nazva“: to jest dao je narav ili svojstvo da se može tako nazivati.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.