I, q. 67, a. 1
Može li se svjetlost u pravom smislu reći u duhovnim stvarima
Prigovor 1. Čini se da se svjetlost u pravom smislu veli u duhovnim stvarima. Veli naime Augustin u IV. knjizi De Genesi ad litteram da je u duhovnim stvarima bolja i sigurnija svjetlost, i da se „Krist ne naziva svjetlošću onako kako kamenom, nego onim u pravom smislu, a ovim slikovito“.
Prigovor 2. Nadalje, Dionizije u 4. poglavlju De divinis nominibus stavlja svjetlost među razumljiva Božja imena. Razumljiva se pak imena u pravom smislu vele u duhovnim stvarima. Dakle, svjetlost se u pravom smislu veli u duhovnim stvarima.
Prigovor 3. Nadalje, apostol veli u Ef 5: „Sve što se očituje, svjetlost je“. No očitovanje je u pravijem smislu u duhovnim stvarima nego u tjelesnima. Dakle, i svjetlost.
Naprotiv, Ambrozije u knjizi De fide stavlja sjaj među ono što se o Bogu metaforički veli.
Odgovaram: o nekome imenu priliči govoriti na dva načina: na jedan način prema njegovu prvotnom nametanju; na drugi način prema uporabi imena. Kao što je očito u imenu viđenja, koje je najprije nametnuto za označavanje čina osjetila vida; ali zbog dostojanstva i sigurnosti ovoga osjetila, prošireno je to ime, prema uporabi onih koji govore, na svaku spoznaju drugih osjetila (kažemo naime: vidi kako prija, ili kako miriše, ili kako je toplo); i nadalje također na spoznaju razuma, prema onome u Mt 5: „Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati“. I slično valja reći o imenu svjetlosti. Najprije je naime uspostavljeno za označavanje onoga što čini očitovanje u osjetilu vida, a poslije je prošireno na označavanje svega onoga što čini očitovanje prema bilo kojoj spoznaji. Ako se dakle uzme ime svjetlosti prema svojemu prvotnom nametanju, metaforički se u duhovnim stvarima veli, kako Ambrozije veli. Ako se pak uzme prema tome što je u uporabi onih koji govore prošireno na svako očitovanje, tako se u pravom smislu u duhovnim stvarima veli.
Odgovor na prigovore: i po tome je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.