I, q. 6, a. 4
Jesu li sva bića dobra božanskom dobrotom
Prigovor 1. Čini se da su sva bića dobra božanskom dobrotom. Kaže naime Augustin u VII De Trin., „dobro ovo i dobro ono, ukloni ovo i ukloni ono, i gledaj samo dobro, ako možeš, tako ćeš vidjeti Boga, ne dobra po drugom dobru, nego dobro svakoga dobra“. No svaka je pojedina stvar dobra svojim dobrom. Dakle, svaka je pojedina stvar dobra samim dobrom koje je Bog.
Prigovor 2. Nadalje, kako kaže Boetije u knjizi De hebdomad., sva se bića nazivaju dobrima ukoliko se usmjeruju k Bogu, i to po razlogu božanske dobrote. Dakle, sva su bića dobra božanskom dobrotom.
Naprotiv, sva su bića dobra ukoliko jesu. No ne nazivaju se sva bića bićima po božanskom bitku, nego po vlastitom bitku. Dakle, nisu sva bića dobra božanskom dobrotom, nego vlastitom dobrotom.
Odgovaram: ništa ne priječi da se u onome što uključuje odnos nešto nazove od izvanjskoga; kao što se nešto naziva smještenim od mjesta, i mjerenim od mjere. Oko onoga pak što se izriče apsolutno, različito je bilo mišljenje. Platon je naime postavio odvojene ideje svih stvari; i da se od njih individue nazivaju, takoreći sudioništvom u odvojenim idejama; kao na primjer da se Sokrat naziva čovjekom prema odvojenoj ideji čovjeka. I kao što je postavljao odvojenu ideju čovjeka i konja, koju je nazivao po sebi čovjekom i po sebi konjem, tako je postavljao odvojenu ideju bića i ideju jednoga, koju je nazivao po sebi bićem i po sebi jednim, i njezinim sudioništvom svaka se pojedina stvar naziva bićem ili jednim. To pak što je po sebi dobro i po sebi jedno, postavljao je da je najviši Bog, od kojega se sva bića nazivaju dobrima po načinu sudioništva. I premda se to mišljenje čini nerazumnim s obzirom na to što je postavljalo ideje naravnih stvari odvojene i po sebi opstojeće, kako Aristotel na više načina dokazuje; ipak je to apsolutno istinito, da postoji jedno po svojoj biti dobro, koje nazivamo Bogom, kako je iz prethodnoga očito. S tim se mišljenjem također slaže Aristotel. Od prvoga se dakle po svojoj biti bića i dobra svaka pojedina stvar može nazvati dobrom i bićem, ukoliko ima udjela u njemu po načinu nekoga prispodobljenja, premda izdaleka i nedostatno, kako je iz prethodnoga očito. Tako se dakle svaka pojedina stvar naziva dobrom božanskom dobrotom, kao prvim uzornim, djelatnim i svršnim počelom cjelokupne dobrote. Pa ipak se svaka pojedina stvar naziva dobrom sličnošću božanske dobrote koja joj je uresna, a koja je formalno njezina dobrota što je označava. I tako postoji jedna dobrota svih; a također i mnoge dobrote.
Odgovor na prigovore: i po tome je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.