I, q. 6, a. 3
Je li on jedini dobar po svojoj biti
Prigovor 1. Čini se da biti dobar po biti nije vlastito Bogu. Kao što je naime jedno istovrijedno s bićem, tako i dobro, kako je gore navedeno. No svako je biće jedno po svojoj biti, kako je očito po Filozofu u IV. Metaphys. Dakle, svako je biće dobro po svojoj biti.
Prigovor 2. Nadalje, ako je dobro ono što svi teže postići, budući da je sam bitak željen od sviju, sam bitak svake pojedine stvari njezino je dobro. No svaka je pojedina stvar biće po svojoj biti. Dakle, svaka je pojedina stvar dobra po svojoj biti.
Prigovor 3. Nadalje, svaka je stvar po svojoj dobroti dobra. Ako dakle postoji neka stvar koja nije dobra po svojoj biti, trebat će da njezina dobrota ne bude njezina bit. Ta dakle dobrota, budući da je neko biće, mora biti dobra, i ako uistinu po drugoj dobroti, ponovno će se o toj dobroti istraživati. Ili će se dakle ići u beskonačnost, ili će se doći do neke dobrote koja neće biti dobra po drugoj dobroti. Po istom dakle razlogu treba stati kod prvoga. Svaka je dakle pojedina stvar dobra po svojoj biti.
Naprotiv, Boetije kaže u knjizi De hebdomad. da su sva druga bića osim Boga dobra po sudioništvu. Nisu dakle po biti.
Odgovaram: samo je Bog dobar po svojoj biti. Za svaku se naime pojedinu stvar kaže da je dobra prema tome što je savršena. Savršenstvo pak neke stvari trostruko je. Prvo uistinu, prema tome što se uspostavlja u svojemu bitku. Drugo pak, ukoliko joj se pridodaju neki akcidenti, nužni za njezino savršeno djelovanje. Treće pak savršenstvo nečega jest po tome što doseže nešto drugo kao svrhu. Kao što se prvo savršenstvo vatre sastoji u bitku, koji ima po svojemu supstancijalnom obliku; drugo pak njezino savršenstvo sastoji se u toplini, lakoći i suhoći, i tome slično; treće pak njezino savršenstvo jest prema tome što počiva na svojemu mjestu. To pak trostruko savršenstvo nijednom stvorenju ne priliči prema njegovoj biti, nego samo Bogu, čija je jedina bit njegov bitak; i kojemu ne dolaze nikakvi akcidenti; nego ono što se o drugima izriče akcidentalno, njemu priliči bitno, poput biti moćan, mudar i tome slično, kako je iz rečenoga očito. On se također ne usmjeruje k ničemu drugome kao k svrsi, nego je on sam krajnja svrha svih stvari. Stoga je bjelodano da samo Bog ima svakovrsno savršenstvo prema svojoj biti. I stoga je on sam dobar po svojoj biti.
Odgovor na 1. prigovor: jedno ne uključuje pojam savršenstva, nego samo nedjeljivosti, koja svakoj pojedinoj stvari priliči prema njezinoj biti. Biti pak jednostavnih bića nedijeljene su i u činu i u mogućnosti, a biti složenih bića nedijeljene su samo prema činu. I stoga mora biti da svaka pojedina stvar bude jedna po svojoj biti, no ne i dobra, kako je pokazano.
Odgovor na 2. prigovor: premda je svaka pojedina stvar dobra ukoliko ima bitak, ipak bit stvorenoga bića nije sam bitak, i stoga ne slijedi da je stvorena stvar dobra po svojoj biti.
Odgovor na 3. prigovor: dobrota stvorenoga bića nije sama njegova bit, nego nešto pridodano; ili sam njegov bitak, ili neko pridodano savršenstvo, ili red k svrsi. Sama se pak tako pridodana dobrota naziva dobrom kao i bićem; po tome se pak razlogu naziva bićem jer je po njoj nešto, a ne zato što bi ona po nečemu drugome bila. Stoga se po tome razlogu naziva dobrom jer je po njoj nešto dobro, a ne zato što bi ona imala neku drugu dobrotu po kojoj bi bila dobra.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.