I, q. 59, a. 1
Postoji li u anđelima volja
Prigovor 1. Čini se da u anđelima nema volje. Jer, kako veli Filozof u III. De anima, „volja je u razumu“. No u anđelima nema razuma, nego nešto više od razuma. Dakle, u anđelima nema volje, nego nešto više od volje.
Prigovor 2. Nadalje, volja se sadrži pod težnjom, kako je bjelodano po Filozofu u III. De anima. No težnja pripada nesavršenome, jer je usmjerena na ono što se još nema. Budući dakle da u anđelima, osobito u blaženima, nema nikakve nesavršenosti, čini se da u njima nema volje.
Prigovor 3. Nadalje, Filozof veli u III. De anima da je volja pokrenuto pokretalo, jer biva pokrenuta spoznatim predmetom težnje. No anđeli su nepokretni, budući da su netjelesni. Dakle, u anđelima nema volje.
Naprotiv, Augustin veli u X. knjizi De Trinitate da se slika Trojstva nalazi u umu prema pamćenju, inteligenciji i volji. Slika se pak Božja nalazi ne samo u ljudskome umu, nego i u anđeoskom umu; budući da je i anđeoski um sposoban primiti Boga. Dakle, u anđelima postoji volja.
Odgovaram: nužno je postaviti volju u anđelima. Za njezinu bjelodanost valja razmotriti da, budući da sve proizlazi iz božanske volje, sve se na svoj način po težnji naginje prema dobru, ali na različit način. Neke se naime stvari naginju prema dobru samim naravnim odnosom, bez spoznaje, kao biljke i neživa tijela. I takvo se nagnuće prema dobru naziva naravna težnja. Neke se pak prema dobru naginju s nekom spoznajom; ne doduše tako da spoznaju sam pojam dobra, nego spoznaju neko pojedinačno dobro; kao osjetilo, koje spoznaje slatko i bijelo i nešto takvoga. Nagnuće pak koje slijedi ovu spoznaju naziva se osjetilna težnja. Neke se pak naginju prema dobru sa spoznajom kojom spoznaju sam pojam dobra; što je vlastito razumu. I ove se najsavršenije naginju prema dobru; ne doduše kao samo od drugoga upravljene prema dobru, poput onih koje su lišene spoznaje; niti samo prema pojedinačnome dobru, poput onih u kojima je jedino osjetilna spoznaja; nego kao nagnute prema samome općem dobru. I to se nagnuće naziva volja. Stoga, budući da anđeli po razumu spoznaju sam opći pojam dobra, očito je da je u njima volja.
Odgovor na 1. prigovor: razum nadilazi osjetilo na jedan način, a intelekt razum na drugi način. Razum naime nadilazi osjetilo prema različitosti spoznatoga, jer osjetilo pripada pojedinačnome, a razum općemu. I stoga je nužno da postoji jedna težnja koja teži za općim dobrom, a koja pripada razumu; i druga koja teži za pojedinačnim dobrom, a koja pripada osjetilu. No intelekt i razum razlikuju se s obzirom na način spoznavanja, jer naime intelekt spoznaje jednostavnim uvidom, a razum diskurzivno, od jednoga k drugome. Ali ipak razum po diskursu dospijeva do spoznaje onoga što intelekt spoznaje bez diskursa, naime općega. Isti je dakle objekt koji se predlaže težnoj moći i od strane razuma i od strane intelekta. Stoga u anđelima, koji su samo intelektualni, nema težnje više od volje.
Odgovor na 2. prigovor: premda je ime težnoga dijela uzeto od teženja za onim što se nema, ipak se težni dio ne proteže samo na to, nego i na mnogo drugoga. Kao što je i ime kamena uzeto od ozljede noge, premda kamenu ne pripada samo to. Slično tome srdita se moć naziva po srdžbi, premda su u njoj mnoge druge strasti, kao nada i smionost i tome slično.
Odgovor na 3. prigovor: volja se naziva pokrenutim pokretalom ukoliko je htijenje neko gibanje, kao i razumijevanje; a takvo gibanje ništa ne priječi da bude u anđelima, jer je takvo gibanje čin savršenoga, kako se veli u III. De anima.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.