I, q. 57, a. 5
Spoznaju li sva otajstva milosti
Prigovor 1. Čini se da anđeli poznaju otajstva milosti. Jer među svim otajstvima najizvrsnije je otajstvo Kristova utjelovljenja. No to su anđeli poznavali od početka, jer Augustin kaže, u V. knjizi De Genesi ad litteram, da „tako bijaše ovo otajstvo od vjekova skriveno u Bogu, da ipak postane znano vrhovništvima i vlastima na nebesima“. I apostol kaže, u 1 Tim 3, da se „pokaza anđelima ono veliko otajstvo pobožnosti“. Dakle, anđeli poznaju otajstva milosti.
Prigovor 2. Nadalje, razlozi svih otajstava milosti sadržani su u božanskoj mudrosti. No anđeli gledaju samu Božju mudrost, koja je njegova bit. Dakle, anđeli poznaju otajstva milosti.
Prigovor 3. Nadalje, proroci bivaju poučavani po anđelima, kako je bjelodano po Dioniziju, u 4. poglavlju De caelesti hierarchia. No proroci su poznavali otajstva milosti, jer se kaže u Am 3: „Ne čini Gospodin ništa a da tajnu svoju ne otkrije slugama svojim prorocima“. Dakle, anđeli poznaju otajstva milosti.
Naprotiv, nitko ne uči ono što poznaje. No anđeli, čak i najviši, raspituju se o božanskim otajstvima milosti i uče ih, jer se kaže u 7. poglavlju De caelesti hierarchia da „Sveto pismo uvodi neka nebeska bića kako samome Isusu postavljaju pitanje i uče spoznaju njegova božanskog djelovanja za nas, i Isusa kako ih bez posrednika poučava“; kako je bjelodano u Iz 63, gdje na pitanje anđelâ: „Tko je taj što dolazi iz Edoma?“ Isus odgovara: „Ja, koji govorim pravdu“. Dakle, anđeli ne poznaju otajstva milosti.
Odgovaram: u anđelima postoji dvostruka spoznaja. Jedna naime naravna, po kojoj poznaju stvari bilo po svojoj biti, bilo također po urođenim vrstama. I tom spoznajom anđeli ne mogu poznavati otajstva milosti. Ta naime otajstva ovise o čistoj Božjoj volji; ako pak jedan anđeo ne može poznavati misli drugoga koje ovise o njegovoj volji, mnogo manje može poznavati ono što ovisi o samoj Božjoj volji. I tako dokazuje apostol, u 1 Kor 2: „Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega koji je u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega“. Postoji pak druga spoznaja anđelâ, koja ih čini blaženima, kojom gledaju Riječ i stvari u Riječi. I tim naime gledanjem poznaju otajstva milosti, doduše ne sva, niti svi jednako, nego prema tome kako im je Bog htio objaviti; prema onome apostolovu, u 1 Kor 2: „A nama to Bog objavi po Duhu svojemu“. Ipak tako da viši anđeli, oštroumnije motreći božansku mudrost, u samom Božjem gledanju poznaju više i uzvišenijih otajstava, koja očituju nižima, prosvjetljujući ih. I od ovih su otajstava neka poznavali od početka svoga stvorenja; neka pak bivaju poučeni poslije, prema tome kako odgovara njihovim službama.
Odgovor na 1. prigovor: o otajstvu Kristova utjelovljenja može se govoriti na dva načina. Na jedan način, općenito, i tako je svima objavljeno od početka njihova blaženstva. Razlog je tomu taj što je to jedno opće načelo prema kojemu su usmjerene sve njihove službe, „svi su naime poslužnički duhovi“, kako se veli u Heb 1, „što se šalju na službu onima koji imaju baštiniti spasenje“; što se doista događa po otajstvu utjelovljenja. Stoga je trebalo da o tom otajstvu svi od početka budu zajednički poučeni. Na drugi način možemo govoriti o otajstvu utjelovljenja s obzirom na posebne prilike. I tako nisu svi anđeli od početka poučeni o svemu, nego su neki, čak i viši anđeli, poslije naučili, kako je bjelodano po navedenom autoritetu Dionizija.
Odgovor na 2. prigovor: premda blaženi anđeli motre božansku mudrost, ipak je ne obuhvaćaju. I stoga nije nužno da poznaju sve što se u njoj skriva.
Odgovor na 3. prigovor: što god su proroci spoznali o otajstvima milosti po božanskoj objavi, mnogo je izvrsnije objavljeno anđelima. I premda je prorocima općenito objavio ono što je Bog kanio učiniti u pogledu spasenja ljudskoga roda, ipak su apostoli o tome spoznali neke pojedinosti koje proroci nisu bili spoznali; prema onome u Ef 3: „Možete čitajući spoznati moje razumijevanje otajstva Kristova, koje nije bilo obznanjeno prijašnjim naraštajima kako je sada u Duhu objavljeno njegovim svetim apostolima“. Među samim također prorocima, kasniji su spoznali ono što prijašnji nisu bili spoznali; prema onome u Ps 118: „Više od staraca razumjeh“. I Grgur kaže da je tijekom vremenâ rasla punina božanske spoznaje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.