Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 57, a. 1

Spoznaju li anđeli naravi materijalnih stvari

Prigovor 1. Čini se da anđeli ne spoznaju materijalne stvari. Shvaćeno je naime usavršenje onoga koji spoznaje. Ali materijalne stvari ne mogu biti usavršenja anđelâ, budući da su ispod njih. Dakle, anđeli ne spoznaju materijalne stvari.

Prigovor 2. Nadalje, umno je gledanje onoga što je u duši po svojoj biti, kako se kaže u Glosi, 2 Kor 12. Ali materijalne stvari ne mogu biti u čovjekovoj duši, ili u anđelovu umu, po svojim bitima. Dakle, ne mogu se spoznati umnim gledanjem, nego samo maštovitim, kojim se shvaćaju sličnosti tijelâ; i osjetilnim, koje se odnosi na sama tijela. U anđelima pak nema maštovitoga i osjetilnoga gledanja, nego samo umno. Dakle, anđeli ne mogu spoznati materijalne stvari.

Prigovor 3. Nadalje, materijalne stvari nisu shvatljive u činu, nego su spoznatljive shvaćanjem osjetila i mašte; kojih nema u anđelima. Dakle, anđeli ne spoznaju materijalne stvari.

Naprotiv, što god može niža moć, može i viša moć. Ali čovjekov razum, koji je redom naravi ispod anđelova razuma, može spoznati materijalne stvari. Dakle, još mnogo snažnije razum anđela.

Odgovaram: takav je red u stvarima da su viša bića savršenija od nižih, te ono što se u nižima sadrži manjkavo i djelomično i mnogostruko, u višima se sadrži uzvišeno i po određenoj cjelovitosti i jednostavnosti. I zato u Bogu, kao na najvišemu vrhu stvarî, sve nadsupstancijalno prethodno postoji prema samome svojemu jednostavnomu bitku, kako Dionizije kaže, u knjizi De div. nom. Anđeli su pak među ostalim stvorenjima Bogu bliži i sličniji, stoga i više primaju od božanske dobrote, i savršenije, kako Dionizije kaže, u IV. pogl. Cael. Hier. Tako dakle sve materijalne stvari u samim anđelima prethodno postoje, jednostavnije doduše i nematerijalnije negoli u samim stvarima; ali mnogostrukije i nesavršenije negoli u Bogu. Sve pak što je u nekome, u njemu je po načinu onoga u čemu jest. Anđeli su pak prema svojoj naravi umni. I zato, kao što Bog po svojoj biti spoznaje materijalne stvari, tako ih anđeli spoznaju po tome što su u njima po njihovim shvatljivim likovima.

Odgovor na 1. prigovor: shvaćeno je usavršenje onoga koji spoznaje prema shvatljivome liku koji ima u razumu. I tako su shvatljivi likovi koji su u anđelovu razumu usavršenja i čini anđeoskoga razuma.

Odgovor na 2. prigovor: osjetilo ne shvaća biti stvarî, nego samo izvanjske akcidente. Slično ni mašta, nego shvaća samo sličnosti tijelâ. Samo pak razum shvaća biti stvarî. Stoga se u III. De anima kaže da je predmet razuma štostvo, oko kojega se ne vara, kao ni osjetilo oko vlastitoga osjetilnoga predmeta. Tako su dakle biti materijalnih stvarî u razumu čovjeka ili anđela kao što je shvaćeno u onome koji spoznaje, a ne prema svojemu stvarnome bitku. Neke su pak stvari koje su u razumu ili u duši prema obama bitcima. I o obama je umno gledanje.

Odgovor na 3. prigovor: kad bi anđeo primao spoznaju materijalnih stvari od samih materijalnih stvari, trebalo bi da ih učini shvatljivima u činu, apstrahirajući ih. Ali ne prima njihovu spoznaju od materijalnih stvari, nego po likovima stvarî koji su u činu shvatljivi i njemu sunaravni ima znanje o materijalnim stvarima; kao naš razum prema likovima koje čini shvatljivima apstrahirajući.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.