I, q. 56, a. 3
Spoznaje li anđeo po svojim naravnim silama Boga
Prigovor 1. Čini se da anđeli po svojim naravnim silama ne mogu spoznati Boga. Kaže naime Dionizije, u I. pogl. De div. nom., da je „Bog nad svim nebeskim umovima neshvatljivom krepošću postavljen“. A poslije dodaje da je, „jer je iznad svake supstancije, od svake spoznaje odijeljen“.
Prigovor 2. Nadalje, Bog je u beskonačnost udaljen od anđelova razuma. Ali u beskonačnost udaljene stvari ne mogu se dosegnuti. Dakle, čini se da anđeo po svojim naravnim silama ne može spoznati Boga.
Prigovor 3. Nadalje, u 1 Kor 13 kaže se: „Vidimo sada kroz zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice“. Iz čega se čini da je dvostruka spoznaja Boga: jedna kojom se vidi po svojoj biti, prema kojoj se kaže da se vidi licem u lice; druga prema tome kako se vidi u zrcalu stvorenjâ. Ali prvu spoznaju Boga anđeo nije mogao imati po svojim naravnim silama, kako je gore pokazano. Gledanje pak u zrcalu ne pristoji anđelima, jer ne primaju božansku spoznaju iz osjetnih stvari, kako kaže Dionizije, u VII. pogl. De div. nom. Dakle, anđeli po svojim naravnim silama ne mogu spoznati Boga.
Naprotiv, anđeli su moćniji u spoznavanju negoli ljudi. Ali ljudi po svojim naravnim silama mogu spoznati Boga; prema onome iz Rim 1: „Ono što se o Bogu može spoznati, očito im je“. Dakle, još mnogo više anđeli.
Odgovaram: anđeli mogu imati neku spoznaju o Bogu po svojim naravnim silama. Radi bjelodanosti ovoga, valja razmotriti da se nešto spoznaje na tri načina. Na jedan način po prisutnosti svoje biti u onome koji spoznaje, kao kad bi se svjetlost vidjela u oku, i tako je rečeno da anđeo spoznaje samoga sebe. Na drugi način po prisutnosti svoje sličnosti u spoznajnoj moći, kao što oko vidi kamen po tome što se njegova sličnost odražava u oku. Na treći način po tome što se sličnost spoznate stvari ne prima neposredno od same spoznate stvari, nego od druge stvari, u kojoj se odražava, kao kada vidimo čovjeka u zrcalu. Prvoj se dakle spoznaji prispodobljuje božanska spoznaja, kojom se on vidi po svojoj biti. I ta spoznaja Boga ne može pripasti ijednomu stvorenju po njegovim naravnim silama, kako je gore rečeno. Trećoj se pak spoznaji prispodobljuje spoznaja kojom mi spoznajemo Boga na ovome svijetu, po njegovoj sličnosti koja se odražava u stvorenjima; prema onome iz Rim 1: „Nevidljiva se njegova svojstva po onome što je načinjeno, umom shvaćena, jasno vide“. Stoga se i kaže da Boga vidimo u zrcalu. Spoznaja pak kojom anđeo po svojim naravnim silama spoznaje Boga posredna je između ovih dviju; i slična je onoj spoznaji kojom se stvar vidi po liku od nje preuzetome. Budući naime da je slika Božja u samoj naravi anđela utisnuta po svojoj biti, anđeo Boga spoznaje ukoliko je sličnost Božja. Ipak ne vidi samu Božju bit, jer nijedna stvorena sličnost nije dostatna za predočivanje božanske biti. Stoga se ta spoznaja više drži sa zrcalnom, jer je i sama anđeoska narav svojevrsno zrcalo koje predočuje božansku sličnost.
Odgovor na 1. prigovor: Dionizije govori o spoznaji obuhvaćanjem, kako izričito njegove riječi pokazuju. I tako ga nijedan stvoreni razum ne spoznaje.
Odgovor na 2. prigovor: po tome što su razum i bit anđela u beskonačnost udaljeni od Boga, slijedi da ga ne može obuhvatiti, niti po svojoj naravi vidjeti njegovu bit. Ipak ne slijedi zbog toga da ne bi mogao imati nikakvu spoznaju o njemu, jer kao što je Bog u beskonačnost udaljen od anđela, tako je spoznaja koju Bog ima o samome sebi u beskonačnost udaljena od spoznaje koju anđeo ima o njemu.
Odgovor na 3. prigovor: spoznaja koju anđeo naravno ima o Bogu posredna je između obiju spoznaja, a ipak se više drži s jednom, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.