I, q. 55, a. 1
Spoznaju li anđeli sve po svojoj supstanciji, ili po nekim likovima
Prigovor 1. Čini se da anđeli spoznaju sve po svojoj supstanciji. Kaže naime Dionizije, u VII. pogl. De div. nom., da „anđeli znaju ono što je na zemlji prema vlastitoj naravi uma“. Ali anđelova narav jest njegova bit. Dakle, anđeo po svojoj biti spoznaje stvari.
Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu, u XII. Metaphys. i u III. De anima, „u onome što je bez tvari isto je razum i ono što se spoznaje“. No ono što se spoznaje isto je onomu koji spoznaje po razlogu onoga čime se spoznaje. Dakle, u onome što je bez tvari, kakvi su anđeli, ono čime se spoznaje jest sama supstancija onoga koji spoznaje.
Prigovor 3. Nadalje, sve što je u drugome, u njemu je po načinu onoga u čemu jest. Ali anđeo ima umnu narav. Dakle, što god je u njemu, u njemu je na shvatljiv način. No sve je u njemu, jer niža bića jesu u višima bitno, a viša pak jesu u nižima po sudioništvu; i zato Dionizije kaže, u IV. pogl. De div. nom., da Bog sveukupnosti u sveukupnostima okuplja, to jest sve u svemu. Dakle, anđeo sve spoznaje u svojoj supstanciji.
Naprotiv, Dionizije kaže, u istome poglavlju, da se anđeli rasvjetljuju razlozima stvarî. Dakle, spoznaju po razlozima stvarî, a ne po vlastitoj supstanciji.
Odgovaram: ono čime razum spoznaje uspoređuje se s razumom koji spoznaje kao njegov oblik, jer oblik je ono čime djelatnik djeluje. Treba pak, radi toga da bi se moć savršeno ispunila po obliku, da sve bude sadržano pod oblikom na što se moć proteže. I odatle potječe to da u propadljivim stvarima oblik ne ispunja savršeno mogućnost tvari, jer se mogućnost tvari na više proteže negoli što je sadržaj ovoga ili onoga oblika. Umna pak moć anđela proteže se na spoznavanje svega, jer predmet razuma jest zajedničko biće ili istinito. Sama pak anđelova bit ne obuhvaća u sebi sve, budući da je bit određena na rod i na vrstu. To je pak vlastitost božanske biti, koja je beskonačna, da u sebi jednostavno sve savršeno obuhvaća. I zato samo Bog sve spoznaje po svojoj biti. Anđeo pak po svojoj biti ne može sve spoznati; nego njegov razum mora biti usavršen nekim likovima radi spoznavanja stvarî.
Odgovor na 1. prigovor: kada se kaže da anđeo prema svojoj naravi stvari spoznaje, riječ „prema“ ne određuje sredstvo spoznaje, koje je sličnost spoznatoga; nego spoznajnu snagu, koja anđelu pristoji prema njegovoj naravi.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je osjetilo u činu osjetilni predmet u činu, kako se kaže u III. De anima, ne tako da bi sama osjetilna snaga bila sama osjetna sličnost koja je u osjetilu, nego jer iz oboga biva jedno kao iz čina i mogućnosti; tako se i za razum u činu kaže da je shvaćeni predmet u činu, ne što bi supstancija razuma bila sama sličnost po kojoj spoznaje, nego jer je ta sličnost njegov oblik. Isto je pak ono što se kaže, u onome što je bez tvari isto je razum i ono što se spoznaje, kao kad bi se reklo da je razum u činu shvaćeni predmet u činu, naime po tome je nešto shvaćeni predmet u činu što je nematerijalno.
Odgovor na 3. prigovor: ono što je ispod anđela, i ono što je iznad njega, na neki je način u njegovoj supstanciji, ne doduše savršeno, niti prema vlastitomu pojmu, budući da se anđelova bit, bivajući konačna, prema vlastitomu pojmu razlikuje od drugih; nego prema određenomu općenitomu pojmu. U Božjoj pak biti sve je savršeno i prema vlastitomu pojmu, kao u prvoj i sveopćoj djelatnoj snazi, iz koje proizlazi što god je u kojoj god stvari ili vlastito ili zajedničko. I zato Bog po svojoj biti ima vlastitu spoznaju o svim stvarima, no ne i anđeo, nego samo općenitu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.