Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 5, a. 6

Kako se dijeli dobro na čestito, korisno i ugodno

Prigovor 1. Čini se da se dobro ne dijeli prikladno na čestito, korisno i ugodno. Dobro se naime, kako kaže Filozof u I. Ethic., dijeli na deset kategorija. Čestito pak, korisno i ugodno mogu se naći u jednoj kategoriji. Dakle, dobro se ne dijeli prikladno po ovome.

Prigovor 2. Nadalje, svaka se dioba vrši po oprečnim stvarima. No čini se da ovo troje nisu oprečne stvari, naime čestite su stvari ugodne, i nijedna nečestita stvar nije korisna (što bi ipak trebalo biti ako bi se dioba vršila po oprečnim stvarima, da se opiru čestito i korisno), kako također kaže Tulije u knjizi De officiis. Dakle, navedena dioba nije prikladna.

Prigovor 3. Nadalje, gdje je jedno radi drugoga, ondje je samo jedno. No korisno nije dobro osim radi ugodnoga ili čestitoga. Dakle, korisno se ne bi smjelo dijeliti nasuprot ugodnome i čestitome.

Naprotiv, Ambrozije u knjizi De officiis služi se tom diobom dobra.

Odgovaram: čini se da je ova dioba vlastita ljudskome dobru. Ako ipak uzvišenije i općenitije razmotrimo pojam dobra, nalazi se da ova dioba vlastito priliči dobru, prema tome što je dobro. Naime, dobro je nešto ukoliko je poželjno, i krajnja točka kretanja težnje. Čije se uistinu kretanja okončanje može razmatrati iz razmatranja gibanja naravnoga tijela. Završava pak gibanje naravnoga tijela, jednostavno uistinu na posljednjemu; u određenom pogledu pak i na posrednome, po kojemu se ide k posljednjemu koje dokida gibanje, i naziva se neka krajnja točka gibanja, ukoliko neki dio gibanja okončava. Ono pak što je posljednja krajnja točka gibanja može se uzeti dvostruko, ili sama stvar prema kojoj se teži, poput mjesta ili oblika; ili počinak u toj stvari. Tako se dakle u kretanju težnje ono što je poželjno a okončava kretanje težnje u određenom pogledu, kao posredno po kojemu se teži k drugome, naziva korisnim. Ono pak što se želi kao posljednje, okončavajući u potpunosti kretanje težnje, kao neka stvar prema kojoj po sebi težnja smjera, naziva se čestitim, jer čestitim se naziva ono što se po sebi želi. Ono pak što okončava kretanje težnje kao počinak u željenoj stvari, jest užitak.

Odgovor na 1. prigovor: dobro, ukoliko je po subjektu isto s bićem, dijeli se na deset kategorija, no prema vlastitom pojmu priliči mu ova dioba.

Odgovor na 2. prigovor: ova dioba nije po oprečnim stvarima, nego po oprečnim pojmovima. Vlastito se ipak ugodnima nazivaju ona koja nemaju nikakav drugi pojam poželjnosti osim užitka, premda su katkada i štetna i nečestita. Korisnima se pak nazivaju ona koja nemaju u sebi odakle bi se željela; nego se žele samo ukoliko vode k drugome, kao uzimanje gorkoga lijeka. Čestitima se pak nazivaju ona koja u samima sebi imaju odakle bi se željela.

Odgovor na 3. prigovor: dobro se ne dijeli na to troje kao jednoznačno jednako izrečeno o njima, nego kao analogno, što se izriče prema prije i poslije. Ponajprije se naime izriče o čestitome; i sekundarno o ugodnome; treće o korisnome.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.