Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 49, a. 1

Može li dobro biti uzrok zla

Prigovor 1. Čini se da dobro ne može biti uzrok zla. Kaže se naime u Mt 7: „Ne može dobro stablo roditi zlim plodovima“.

Prigovor 2. Nadalje, jedno od oprečnih ne može biti uzrok drugoga. Ali zlo je oprečno dobru. Dakle, dobro ne može biti uzrok zla.

Prigovor 3. Nadalje, manjkav učinak ne proizlazi osim iz manjkava uzroka. Ali zlo je, ako ima uzrok, manjkav učinak. Dakle, ima manjkav uzrok. No sve manjkavo zlo je. Dakle, uzrok zla nije doli zlo.

Prigovor 4. Nadalje, Dionizije kaže, u IV. pogl. De div. nom., da zlo nema uzroka. Dakle, dobro nije uzrok zla.

Naprotiv, Augustin kaže, Contra Iulianum: „Nije uopće bilo odakle bi zlo moglo nastati, osim iz dobra“.

Odgovaram: nužno je reći da svako zlo na neki način ima uzrok. Zlo je naime nedostatak dobra koje je prirođeno i mora se imati. A da bi nešto zatajilo od svojega naravnoga i dužnoga rasporeda, ne može potjecati osim iz nekoga uzroka koji stvar odvlači izvan njezina rasporeda, naime teško tijelo ne kreće se gore osim od nekoga tko ga gura, niti djelatnik zakazuje u svojemu djelovanju osim zbog neke zapreke. Biti pak uzrok ne može pristojati osim dobru, jer ništa ne može biti uzrok osim ukoliko je biće; svako pak biće, ukoliko je takvo, dobro je. I ako razmotrimo posebne pojmove uzrokâ, djelatnik i oblik i cilj uključuju određeno savršenstvo, koje pripada pojmu dobra; a i tvar, ukoliko je mogućnost za dobro, ima pojam dobra. I doista da je dobro uzrok zla na način tvarnoga uzroka, već je iz prethodnoga očito, pokazano je naime da je dobro subjekt zla. Formalnoga pak uzroka zlo nema, nego je više lišenost oblika. I slično ni svršnoga uzroka, nego je više lišenost usmjerenosti k dužnomu cilju; naime ne samo cilj ima pojam dobra, nego i korisno, što se usmjeruje k cilju. Uzrok pak na način djelatnika zlo ima, no ne po sebi, nego po akcidentu. Radi bjelodanosti ovoga, valja znati da se drukčije uzrokuje zlo u djelovanju, a drukčije u učinku. U djelovanju se doduše uzrokuje zlo zbog nedostatka nekoga od počelâ djelovanja, ili glavnoga djelatnika, ili oruđa; kao što nedostatak u kretanju životinje može nastati ili zbog slabosti pokretačke snage, kao u djece; ili zbog same neprikladnosti oruđa, kao u hromih. Zlo pak u nekoj stvari, no ne u vlastitome učinku djelatnika, uzrokuje se katkada iz snage djelatnika; a katkada iz njegova nedostatka, ili nedostatka tvari. Iz snage doduše ili savršenstva djelatnika, kada iz oblika koji djelatnik namjerava po nužnosti slijedi lišenost drugoga oblika; kao što uz oblik vatre slijedi lišenost oblika zraka ili vode. Kao što dakle, što je vatra savršenija u snazi, to savršenije utiskuje svoj oblik, tako također to savršenije kvari suprotno, stoga zlo i kvarenje zraka i vode potječe iz savršenstva vatre. Ali to biva po akcidentu, jer vatra ne namjerava lišiti oblik vode, nego uvesti vlastiti oblik; ali čineći to, uzrokuje i ono po akcidentu. No ako je nedostatak u vlastitome učinku vatre, recimo da zakazuje u zagrijavanju, to je ili zbog nedostatka djelovanja, koji se prelijeva u nedostatak nekoga počela, kako je rečeno; ili iz neraspoloženosti tvari, koja ne prima djelovanje vatre koja djeluje. Ali i to samo što znači biti manjkav pripada po akcidentu dobru, komu po sebi pristoji djelovati. Stoga je istinito da zlo ni na koji način nema uzroka osim po akcidentu. Tako je pak dobro uzrok zla.

Odgovor na 1. prigovor: kako Augustin kaže, Contra Iulian., „zlim stablom Gospodin naziva zlu volju, a dobrim stablom dobru volju“. Iz dobre se pak volje ne proizvodi zao moralni čin, budući da se iz same dobre volje prosuđuje dobar moralni čin. Pa ipak sam pokret zle volje uzrokuje se od razumnoga stvorenja, koje je dobro. I tako je uzrok zla.

Odgovor na 2. prigovor: dobro ne uzrokuje ono zlo koje mu je suprotno, nego neko drugo, kao što dobrota vatre uzrokuje zlo vode; i čovjek dobar prema svojoj naravi uzrokuje zao čin prema moralu. I to je samo po akcidentu, kako je rečeno. Nalazi se pak da također jedno od oprečnih uzrokuje drugo po akcidentu, kao što hladnoća koja izvana okružuje zagrijava, ukoliko se toplina povlači u unutrašnjost.

Odgovor na 3. prigovor: zlo ima manjkav uzrok drukčije u dragovoljnim stvarima, a drukčije u naravnima. Naravni naime djelatnik proizvodi svoj učinak takav kakav je sam, osim ako biva spriječen od nečega izvanjskoga, a to je samo određeni njegov nedostatak. Stoga nikada ne slijedi zlo u učinku osim ako prethodno postoji neko drugo zlo u djelatniku ili tvari, kako je rečeno. Ali u dragovoljnim stvarima nedostatak djelovanja potječe od volje koja u činu zakazuje, ukoliko se u činu ne podlaže svojemu pravilu. Koji ipak nedostatak nije krivnja, nego krivnja slijedi iz toga što s takvim nedostatkom djeluje.

Odgovor na 4. prigovor: zlo nema uzroka po sebi, nego samo po akcidentu, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.