Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 46, a. 3

Kako se za Boga kaže da je u početku stvorio nebo i zemlju

Prigovor 1. Čini se da stvaranje stvarî nije bilo u početku vremena. Ono naime što nije u vremenu, nije u nečemu od vremena. Ali stvaranje stvarî nije bilo u vremenu, po stvaranju je naime supstancija stvarî privedena u bitak; no vrijeme ne mjeri supstanciju stvarî, a ponajvećma netjelesnih. Dakle, stvaranje nije bilo u početku vremena.

Prigovor 2. Nadalje, Filozof dokazuje da sve što nastaje, nastajalo je, i tako svako nastajanje ima prije i poslije. U početku pak vremena, budući da je nedjeljiv, nema prije i poslije. Dakle, budući da je biti stvoren određeno nastajanje, čini se da stvari nisu stvorene u početku vremena.

Prigovor 3. Nadalje, samo je vrijeme također stvoreno. Ali ne može se stvoriti u početku vremena, budući da je vrijeme djeljivo, a početak vremena nedjeljiv. Nije dakle stvaranje stvarî bilo u početku vremena.

Naprotiv, u Post 1 kaže se: „u početku stvori Bog nebo i zemlju“.

Odgovaram: ona riječ iz Post 1: „u početku stvori Bog nebo i zemlju“, tumači se trostruko, radi isključivanja triju zabluda. Neki su naime postavili da je svijet uvijek postojao, i da vrijeme nema početka. I radi isključivanja toga, tumači se: u početku, naime vremena. Neki su pak postavili da postoje dva počela stvaranja, jedno dobrih, a drugo zlih. I radi isključivanja toga, tumači se: u početku, to jest u Sinu. Kao što se naime djelatno počelo prisvaja Ocu, zbog moći, tako se uzorno počelo prisvaja Sinu, zbog mudrosti, da kao što se kaže: sve si u mudrosti načinio, tako se shvati da je Bog sve načinio u početku, to jest u Sinu; prema onome Apostolovu u Kol 1: u njemu, naime Sinu, sazdano je sve. Drugi su pak rekli da su tjelesna stvorenja stvorena od Boga posredovanjem duhovnih stvorenja. I radi isključivanja toga, tumači se: u početku stvori Bog nebo i zemlju, to jest prije svega. Četiri se naime stvari postavljaju kao istodobno stvorene, naime ognjeno nebo, tjelesna tvar (koja se podrazumijeva pod imenom zemlje), vrijeme i anđeoska narav.

Odgovor na 1. prigovor: ne kaže se da su u početku vremena stvari stvorene kao da bi početak vremena bio mjera stvaranja; nego jer su istodobno s vremenom stvoreni nebo i zemlja.

Odgovor na 2. prigovor: ona riječ Filozofova shvaća se o nastajanju koje biva po gibanju, ili koje je svršetak gibanja. Jer budući da je u bilo kojemu gibanju moguće uzeti prije i poslije, prije koje god označene točke u označenome gibanju, dok naime nešto jest u kretanju i nastajanju, moguće je uzeti prije, i također nešto poslije njega, jer ono što je u početku gibanja, ili u svršetku, nije u kretanju. Stvaranje pak niti je gibanje niti svršetak gibanja, kako je gore rečeno. Stoga se tako nešto stvara što se prije nije stvaralo.

Odgovor na 3. prigovor: ništa ne nastaje osim prema tome kako postoji. Ništa pak od vremena ne postoji doli „sada“. Stoga ne može nastati osim prema nekome „sada“, ne zato što bi u samome prvome „sada“ bilo vrijeme, nego zato što od njega počinje vrijeme.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.