Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 4, a. 2

Je li Bog općenito savršen imajući u sebi savršenstva svih stvari

Prigovor 1. Čini se da u Bogu nisu savršenstva svih stvari. Bog je naime jednostavan, kako je pokazano. No savršenstva su stvari mnoga i različita. Dakle, u Bogu nisu sva savršenstva stvari.

Prigovor 2. Nadalje, oprečne stvari ne mogu biti u istome. No savršenstva su stvari oprečna, svaka se naime vrsta usavršuje po svojoj specifičnoj razlici; razlike pak kojima se dijeli rod i tvore vrste oprečne su. Budući dakle da oprečne stvari ne mogu ujedno biti u istome, čini se da nisu sva savršenstva stvari u Bogu.

Prigovor 3. Nadalje, živuće je savršenije od bića, a mudro od živućega, dakle i živjeti je savršenije nego biti, i biti mudar nego živjeti. No Božja je bit sam bitak. Dakle, nema u sebi savršenstvo života i mudrosti, i druga takva savršenstva.

Naprotiv, kaže Dionizije u 5. poglavlju De div. nom. da Bog u jednome sve što postoji unaprijed posjeduje.

Odgovaram: u Bogu su savršenstva svih stvari. Stoga se i naziva općenito savršenim, jer mu ne nedostaje nijedna plemenitost koja se nalazi u bilo kojemu rodu, kako kaže Komentator u V. Metaphys. I to se uistinu može razmatrati iz dvoga. Ponajprije po tome što se sve što je savršenstva u učinku mora nalaziti u djelatnom uzroku, ili prema istom pojmu, ako je jednoznačan djelatnik, kao što čovjek rađa čovjeka; ili na uzvišeniji način, ako je raznoznačan djelatnik, kao što je u suncu sličnost onoga što nastaje po snazi sunca. Bjelodano je naime da učinak unaprijed postoji po moći u djelatnom uzroku, a unaprijed postojati u moći djelatnoga uzroka nije unaprijed postojati na nesavršeniji način, nego na savršeniji; premda je unaprijed postojati u mogućnosti tvarnoga uzroka unaprijed postojati na nesavršeniji način, zato što je tvar, ukoliko je takva, nesavršena; djelatnik pak, ukoliko je takav, savršen je. Budući dakle da je Bog prvi djelatni uzrok stvari, moraju savršenstva svih stvari unaprijed postojati u Bogu prema uzvišenijem načinu. I taj razlog dotiče Dionizije u 5. poglavlju De div. nom., govoreći o Bogu da „on nije ovo a ono nije, nego je sve, kao uzrok svega“. Drugo pak iz onoga što je gore pokazano, da je Bog sam po sebi opstojeći bitak, iz čega mora biti da u sebi sadrži cjelokupno savršenstvo bivanja. Bjelodano je naime da ako neko toplo biće nema cjelokupno savršenstvo toploga, to biva stoga što toplina nije primljena prema savršenom pojmu, no kada bi toplina bila po sebi opstojeća, ne bi joj moglo ništa nedostajati od snage topline. Stoga, budući da je Bog sam opstojeći bitak, ništa mu ne može nedostajati od savršenstva bivanja. Savršenstva pak svih stvari pripadaju savršenstvu bivanja, po tome su naime neke stvari savršene što na neki način imaju bitak. Stoga slijedi da savršenstvo nijedne stvari ne nedostaje Bogu. I taj razlog također dotiče Dionizije u 5. poglavlju De div. nom., govoreći da „Bog ne postoji na neki način, nego jednostavno i neomeđeno sveukupno u sebi samome jednoobrazno unaprijed uzima bitak“, i poslije dodaje da „on sam jest bitak opstojećima“.

Odgovor na 1. prigovor: „kao što sunce“, kako kaže Dionizije u 5. poglavlju De div. nom., „supstancije i kakvoće osjetilnih stvari, mnoge i različite, samo budući jedno i jednoobrazno svijetleći, u sebi samome jednoobrazno unaprijed uzima; tako je mnogo više u uzroku svega nužno da unaprijed postoji sve prema naravnom jedinstvu“. I tako ono što je različito i oprečno u sebi samome, u Bogu unaprijed postoji kao jedno, bez štete za njegovu jednostavnost.

Odgovor na 2. prigovor: i po tome je jasno rješenje za drugo.

Odgovor na 3. prigovor: kako u istom poglavlju isti Dionizije kaže, premda je sam bitak savršeniji od života, i sam život od same mudrosti, ako se razmatraju prema tome što se razlikuju po razumu, ipak je živuće savršenije nego samo biće, jer je živuće također biće; a mudro je biće i živuće. Premda dakle biće ne uključuje u sebe živuće i mudro, jer ne mora biti da ono što ima udjela u bitku ima udjela u njemu prema svakom načinu bivanja, ipak sam Božji bitak uključuje u sebe život i mudrost; jer nijedno od savršenstava bivanja ne može nedostajati onome što je sam opstojeći bitak.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.