I, q. 35, a. 1
Izriče li se Slika u božanstvu osobno
Prigovor 1. Čini se da se Slika u božanstvu ne izriče osobno. Veli naime Augustin u knjizi De fide ad Petrum: „Jedno je božanstvo i slika svetoga Trojstva, na koju je načinjen čovjek“. Dakle, Slika se izriče bitno, a ne osobno.
Prigovor 2. Nadalje, Hilarije veli u knjizi De Synod. da je „slika nerazlučeni lik one stvari prema kojoj se slikuje“. No vrsta, ili oblik, u božanstvu se izriče bitno. Dakle, i Slika.
Prigovor 3. Nadalje, slika se izriče od oponašanja [imitari], u čemu se označuje prije i poslije. No u božanskim osobama nema ništa prije i poslije; dakle, Slika ne može biti osobno ime u božanstvu.
Naprotiv, Augustin veli: „Što je apsurdnije nego sliku izricati k sebi?“ Dakle, Slika se u božanstvu izriče odnosivo. I tako je osobno ime.
Odgovaram: naravi je slike svojstvena sličnost. No ne dostaje bilo kakva sličnost za pojam slike; nego sličnost koja je u vrsti stvari, ili barem u nekom znaku vrste. Znakom pak vrste u tjelesnim se stvarima ponajviše čini lik; vidimo naime da različite životinje prema vrsti imaju različite likove, a ne različite boje. Stoga, ako se na zidu naslika boja neke stvari, ne kaže se da je to slika ako se ne naslika lik. Ali niti sama sličnost vrste ili lika ne dostaje; nego se za pojam slike traži podrijetlo; jer, kako Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus, jedno jaje nije slika drugoga, jer nije iz njega izraženo. Da bi dakle nešto uistinu bilo slika, traži se da iz drugoga proizlazi njemu slično u vrsti, ili barem u znaku vrste. Ono pak što u božanstvu označuje proizlaženje ili podrijetlo jest osobno. Stoga je ovo ime Slika osobno ime.
Odgovor na 1. prigovor: u pravom se smislu naziva slikom ono što proizlazi na sličnost drugoga. Ono pak na čiju sličnost nešto proizlazi u pravom se smislu naziva uzor [exemplar], a u nepravom slika. Tako se ipak Augustin služi imenom slike kad veli da je božanstvo svetoga Trojstva slika na koju je načinjen čovjek.
Odgovor na 2. prigovor: vrsta [species], kako je Hilarije stavlja u definiciju slike, označuje oblik izveden u nečemu od drugoga. Na taj se naime način za sliku kaže da je nečiji lik, kao što se ono što se nekomu prispodobljuje naziva njegovim oblikom, ukoliko ima oblik njemu sličan.
Odgovor na 3. prigovor: oponašanje u božanskim osobama ne označuje naknadnost, nego samo prispodobljenje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.