Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 33, a. 1

Pristoji li Ocu biti počelo

Prigovor 1. Čini se da se Otac ne može nazvati počelom Sina ili Duha Svetoga. Počelo naime i uzrok isto su, prema Filozofu. No ne kažemo da je Otac uzrok Sina. Dakle, ne treba reći da je njegovo počelo.

Prigovor 2. Nadalje, počelo se izriče s obzirom na ono što ima počelo [principiatum]. Ako je dakle Otac počelo Sina, slijedi da je Sin onaj koji ima počelo, i posljedično da je stvoren. Što se čini zabludnim.

Prigovor 3. Nadalje, ime se počela uzima od prvenstva [prioritas]. No u božanstvu nema prije i poslije, kako veli Atanazije. Dakle, u božanstvu se ne smijemo služiti imenom počela.

Naprotiv, Augustin veli u IV. De Trin.: „Otac je počelo cjelokupnoga božanstva“.

Odgovaram: ovo ime počelo ne označuje ništa drugo doli ono od koga što proizlazi; sve naime od koga što na bilo koji način proizlazi, kažemo da je počelo; i obrnuto. Budući dakle da je Otac onaj od koga proizlazi drugi, slijedi da je Otac počelo.

Odgovor na 1. prigovor: Grci se u božanstvu bez razlike služe imenom uzroka, kao i imenom počela; no latinski se naučitelji ne služe imenom uzroka, nego samo imenom počela. Razlog je tome taj što je počelo općenitije nego uzrok, kao što je uzrok općenitiji nego element; prvi se naime kraj, ili također prvi dio stvari naziva počelom, ali ne uzrokom. Što je pak neko ime općenitije, to se prikladnije uzima u božanstvu, kako je gore rečeno; jer imena, što su posebnija, to više određuju način koji pristoji stvorenju. Stoga se čini da ovo ime uzrok unosi različitost supstancije, i ovisnost nečega o drugome; što ne unosi ime počela. U svim se naime rodovima uzroka uvijek nalazi udaljenost između uzroka i onoga čega je uzrok, prema nekoj savršenosti ili snazi. No imenom se počela služimo i u onome što nema nikakvu takvu razliku, nego samo prema stanovitome redu; kao kada kažemo da je točka počelo crte, ili također kada kažemo da je prvi dio crte počelo crte.

Odgovor na 2. prigovor: kod Grka se nalazi da se o Sinu ili Duhu Svetomu kaže da imaju počelo [principientur]. No to nije u običaju naših naučitelja. Zato što, premda Ocu pripisujemo nešto autoriteta po razlogu počela, ipak ništa što na bilo koji način spada na podložnost ili umanjenje ne pripisujemo Sinu ili Duhu Svetomu, kako bi se izbjegla svaka prigoda za zabludu. Prema kojem načinu Hilarije veli u IX. De Trin.: „Po autoritetu darovatelja Otac je veći; no nije manji Sin, kojemu se daruje biti jedno“.

Odgovor na 3. prigovor: premda se ovo ime počelo, s obzirom na ono od čega se nameće za označivanje, čini uzeto od prvenstva; ipak ne označuje prvenstvo, nego podrijetlo. Nije naime isto ono što ime označuje i ono od čega se ime nameće, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.