I, q. 31, a. 1
O samome imenu Trojstva
Prigovor 1. Čini se da u božanstvu nema Trojstva. Svako naime ime u božanstvu ili označuje supstanciju, ili odnos. No ovo ime Trojstvo ne označuje supstanciju, jer bi se izricalo o pojedinim osobama. Niti označuje odnos, jer se prema imenu ne izriče u odnosu prema drugome. Dakle, imenom Trojstva ne treba se služiti u božanstvu.
Prigovor 2. Nadalje, ovo ime Trojstvo čini se zbirnim imenom, budući da označuje mnoštvo. Takvo ime pak ne pristoji u božanstvu, budući da je jedinstvo označeno zbirnim imenom najmanje jedinstvo, a u božanstvu je najveće jedinstvo. Dakle, ovo ime Trojstvo ne pristoji u božanstvu.
Prigovor 3. Nadalje, sve što je trojno, trostruko je. No u Bogu nema trostrukosti, budući da je trostrukost vrsta nejednakosti. Dakle, ni Trojstva.
Prigovor 4. Nadalje, što god je u Bogu, jest u jedinstvu božanske biti, jer Bog je svoja bit. Ako je dakle Trojstvo u Bogu, bit će u jedinstvu božanske biti. I tako će u Bogu biti tri bitna jedinstva, što je krivovjerno.
Prigovor 5. Nadalje, u svemu što se izriče o Bogu konkretno se pririče apstraktnomu; božanstvo je naime Bog, i očinstvo je Otac. No za Trojstvo se ne može reći da je trojno, jer bi tako bilo devet stvarnosti u božanstvu, što je zabludno. Dakle, imenom Trojstva ne treba se služiti u božanstvu.
Naprotiv, Atanazije veli da „treba častiti jedinstvo u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu“.
Odgovaram: ime Trojstva u božanstvu označuje određeni broj osoba. Kao što se dakle postavlja množina osoba u božanstvu, tako se valja služiti imenom Trojstva; jer to isto što množina označuje neodređeno, ovo ime Trojstvo označuje određeno.
Odgovor na 1. prigovor: ovo ime Trojstvo, prema etimologiji riječi, čini se da označuje jednu bit triju osoba, prema tome što se kaže Trinitas kao triju jedinstvo [trium unitas]. No prema svojstvu riječi označuje više broj osoba jedne biti. I zbog toga ne možemo reći da je Otac Trojstvo, jer on nije tri osobe. Ne označuje pak same odnose osoba, nego više broj osoba koje su međusobno u odnosu. I otuda je to što se, prema imenu, ne odnosi na drugo.
Odgovor na 2. prigovor: zbirno ime uključuje dvoje, naime množinu podmeta [supposita] i stanovito jedinstvo, naime nekoga reda; narod je naime mnoštvo ljudi obuhvaćenih pod nekim redom. Što se dakle tiče prvoga, ovo ime Trojstvo slaže se sa zbirnim imenima; ali što se tiče drugoga razlikuje se, jer u božanskom Trojstvu nije samo jedinstvo reda, nego je s time također jedinstvo biti.
Odgovor na 3. prigovor: Trojstvo se izriče apsolutno, jer označuje trojstveni broj osoba. No trostrukost označuje razmjer nejednakosti, jer je vrsta nejednakoga razmjera, kako je očito po Boetiju u Aritmetici. I stoga u Bogu nema trostrukosti, nego Trojstvo.
Odgovor na 4. prigovor: u božanskom se Trojstvu shvaća i broj i brojene osobe. Kada dakle kažemo Trojstvo u jedinstvu, ne postavljamo broj u jedinstvo biti, kao da bi bila triput jedna; nego brojene osobe postavljamo u jedinstvo naravi, kao što se za podmete neke naravi kaže da su u toj naravi. Obrnuto pak kažemo jedinstvo u Trojstvu, kao što se za narav kaže da je u svojim podmetima.
Odgovor na 5. prigovor: kada se kaže: Trojstvo je trojno, po razlogu označenoga broja označuje se umnažanje istoga broja sa samim sobom, budući da to što kažem „trojno“ označuje razlikovanje u podmetima onoga o komu se izriče. I stoga se ne može reći da je Trojstvo trojno; jer bi slijedilo, kad bi Trojstvo bilo trojno, da su tri podmeta Trojstva; kao što kad se kaže: Bog je trojan, slijedi da su tri podmeta božanstva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.