Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 3, a. 7

Je li na bilo koji način složen, ili posve jednostavan

Prigovor 1. Čini se da Bog nije posve jednostavan. Ono naime što je od Boga nasljeduje njega, stoga su od prvoga bića sva bića, i od prvoga dobra sva dobra. No u stvarima koje su od Boga ništa nije posve jednostavno. Dakle, Bog nije posve jednostavan.

Prigovor 2. Nadalje, sve što je bolje treba pripisati Bogu. No kod nas su složene stvari bolje od jednostavnih, kao mješovita tijela od elemenata, i elementi od svojih dijelova. Dakle, ne treba reći da je Bog posve jednostavan.

Naprotiv, Augustin kaže u VI De Trin. da je Bog uistinu i u najvišem stupnju jednostavan.

Odgovaram: to da je Bog posve jednostavan može biti bjelodano na više načina. Ponajprije po gore rečenome. Budući naime da u Bogu nema složenosti, niti prostornih dijelova, jer nije tijelo; niti složenosti oblika i tvari, niti je u njemu jedno narav a drugo supozit; niti jedno bit a drugo bitak, niti je u njemu složenost roda i razlike; niti subjekta i akcidenta, bjelodano je da Bog nipošto nije složen, nego je posve jednostavan. Drugo, zato što je svako složeno biće kasnije od svojih sastavnih dijelova, i ovisno o njima. Bog pak jest prvo biće, kako je gore pokazano. Treće, zato što svako složeno biće ima uzrok, naime ono što je po sebi različito ne sastaje se u neko jedno osim po nekom uzroku koji to ujedinjuje. Bog pak nema uzroka, kako je gore pokazano, budući da je prvi djelatni uzrok. Četvrto, zato što u svakom složenom biću mora postojati mogućnost i čin, čega u Bogu nema, jer ili je jedan od dijelova čin s obzirom na drugi; ili su barem svi dijelovi kao u mogućnosti s obzirom na cjelinu. Peto, zato što je svako složeno biće nešto što ne priliči nijednomu od njegovih dijelova. I to je u cjelinama s nesličnim dijelovima bjelodano, naime nijedan od dijelova čovjeka nije čovjek, niti je ijedan od dijelova noge noga. U cjelinama pak sa sličnim dijelovima, premda se nešto što se izriče o cjelini izriče i o dijelu, kao što je dio zraka zrak, i vode voda; ipak se nešto izriče o cjelini što ne priliči nijednomu od dijelova, naime ako je sva voda od dva lakta, nije i njezin dio. Tako je dakle u svakom složenom biću nešto što nije ono samo. A to, premda se može reći o onome što ima oblik, da naime ima nešto što nije ono samo (na primjer u bijelome je nešto što ne pripada pojmu bijeloga), ipak u samome obliku nema ničega stranoga. Stoga, budući da je Bog sam oblik, ili radije sam bitak, nipošto ne može biti složen. I taj razlog dotiče Hilarije u VII De Trin., govoreći, „Bog, koji je snaga, ne sastoji se od slabih dijelova, niti se onaj koji je svjetlo sklapa od mračnih“.

Odgovor na 1. prigovor: ono što je od Boga nasljeduje Boga kao uzrokovano prvi uzrok. To pak spada u pojam uzrokovanoga, da na neki način bude složeno, jer je u najmanju ruku njegov bitak različit od onoga što jest, kako će se niže pokazati.

Odgovor na 2. prigovor: kod nas su složene stvari bolje od jednostavnih jer se savršenstvo dobrote stvorenja ne nalazi u jednomu jednostavnom, nego u mnogome. No savršenstvo se božanske dobrote nalazi u jednomu jednostavnom, kako će se niže pokazati.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.