Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 3, a. 2

Je li u njemu složenost oblika i tvari

Prigovor 1. Čini se da je u Bogu složenost oblika i tvari. Sve naime što ima dušu složeno je od tvari i oblika, jer duša je oblik tijela. No Pismo pripisuje dušu Bogu, navodi se naime u Heb 10 iz osobe Boga, „a pravednik moj od vjere živi; ako li uzmakne, neće biti po volji duši mojoj“. Dakle, Bog je složen od tvari i oblika.

Prigovor 2. Nadalje, srdžba, radost i tome slično strasti su složenoga bića, kako se kaže u I. De anima. No takve se stvari pripisuju Bogu u Pismu, kaže se naime u Psalmu, „usplamtje Gospodin gnjevom na svoj narod“. Dakle, Bog je složen od tvari i oblika.

Prigovor 3. Nadalje, tvar je počelo individuacije. No čini se da je Bog individua, jer se ne izriče o mnogima. Dakle, složen je od tvari i oblika.

Naprotiv, sve složeno od tvari i oblika jest tijelo, jer dimenzionalna količina jest ono što ponajprije prianja uz tvar. No Bog nije tijelo, kako je pokazano. Dakle, Bog nije složen od tvari i oblika.

Odgovaram: nemoguće je da u Bogu bude tvari. Ponajprije naime zato što je tvar ono što je u mogućnosti. Pokazano je pak da je Bog čisti čin, koji nema ništa od mogućnosti. Stoga je nemoguće da Bog bude složen od tvari i oblika. Drugo, zato što je sve složeno od tvari i oblika savršeno i dobro po svojemu obliku; stoga mora biti dobro po sudioništvu, ukoliko tvar ima udjela u obliku. Prvo pak biće koje je dobro i najbolje, a to je Bog, nije dobro po sudioništvu, jer je dobro po biti prije dobra po sudioništvu. Stoga je nemoguće da Bog bude složen od tvari i oblika. Treće, zato što svaki djelatnik djeluje po svojemu obliku; stoga kako se nešto odnosi prema svojemu obliku, tako se odnosi prema tome da bude djelatnik. Ono dakle što je prvi i po sebi djelatnik, mora biti ponajprije i po sebi oblik. Bog pak jest prvi djelatnik, budući da je prvi djelatni uzrok, kako je pokazano. On je dakle po svojoj biti oblik; a ne složen od tvari i oblika.

Odgovor na 1. prigovor: duša se pripisuje Bogu po sličnosti čina. To naime što nešto hoćemo za sebe, potječe od naše duše; stoga se ono naziva ugodnim duši Božjoj što je po volji njegovoj volji.

Odgovor na 2. prigovor: srdžba i tome slično pripisuju se Bogu prema sličnosti učinka; budući naime da je rasrđenome svojstveno kažnjavati, njegova se kazna metaforički naziva srdžbom.

Odgovor na 3. prigovor: oblici koji se mogu primiti u tvar individuiraju se po tvari, koja ne može biti u drugome, budući da je prvi podliježući subjekt; oblik pak, koliko je do njega samoga, ako što drugo ne priječi, može biti primljen od mnogih. No onaj oblik koji se ne može primiti u tvar, nego je po sebi opstojeći, samim time biva individuiran što ne može biti primljen u drugome; a takav je oblik Bog. Stoga ne slijedi da ima tvar.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.