I, q. 27, a. 5
Ima li u božanstvu više proizlaženja od dva
Prigovor 1. Čini se da je u božanstvu više proizlaženja od dva. Kao što se naime znanje i volja pripisuju Bogu, tako i moć. Ako se dakle prema razumu i volji uzimaju u Bogu dva proizlaženja, čini se da treće valja uzeti prema moći.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da je dobrota ponajviše počelo proizlaženja, budući da se za dobro kaže da se samo po sebi širi. Čini se dakle da prema dobroti treba uzeti neko proizlaženje u božanstvu.
Prigovor 3. Nadalje, veća je snaga plodnosti u Bogu nego u nama. No u nama nije samo jedno proizlaženje riječi, nego mnoga, jer iz jedne riječi u nama proizlazi druga riječ; i slično iz jedne ljubavi druga ljubav. Dakle, i u Bogu je više proizlaženja od dva.
Naprotiv, u Bogu nema osim dvoje koji proizlaze, naime Sin i Duh Sveti. Dakle, ondje su samo dva proizlaženja.
Odgovaram: proizlaženja se u božanstvu ne mogu uzeti osim prema djelovanjima koja ostaju u djelatniku. Takva pak djelovanja u umnoj i božanskoj naravi nisu osim dva, naime spoznavati razumom i htjeti. Osjećati naime, što se također čini djelovanjem u onome koji osjeća, izvan je umne naravi, niti je posve uklonjeno od roda djelovanja koja su prema van; jer osjećanje se dovršava djelovanjem osjetilnoga na osjetilo. Preostaje dakle da nikakvo drugo proizlaženje ne može biti u Bogu osim Riječi i ljubavi.
Odgovor na 1. prigovor: moć je počelo djelovanja na drugo, stoga se prema moći uzima djelovanje prema van. I tako se prema atributu moći ne uzima proizlaženje božanske osobe, nego samo proizlaženje stvorenja.
Odgovor na 2. prigovor: dobro, kako veli Boetije u knjizi De Hebd., pripada biti, a ne djelovanju, osim možda kao objekt volje. Stoga, budući da je božanska proizlaženja nužno uzeti prema nekim djelovanjima, prema dobroti i drugim takvim atributima ne uzimaju se druga proizlaženja osim Riječi i ljubavi, ukoliko Bog svoju bit, istinu i dobrotu razumom spoznaje i ljubi.
Odgovor na 3. prigovor: kako je gore izloženo, Bog jednim jednostavnim činom sve razumom spoznaje, i slično sve hoće. Stoga u njemu ne može biti proizlaženje riječi iz riječi, niti ljubavi iz ljubavi; nego je u njemu samo jedna savršena Riječ, i jedna savršena ljubav. I u tome se njegova savršena plodnost očituje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.