I, q. 25, a. 1
Ima li u Bogu moći
Prigovor 1. Čini se da u Bogu nema moći. Kako se naime prva tvar odnosi prema mogućnosti, tako se Bog, koji je prvi djelatnik, odnosi prema činu. No prva tvar, promatrana po sebi, jest bez svakoga čina. Dakle, prvi djelatnik, koji je Bog, jest bez moći.
Prigovor 2. Nadalje, prema Filozofu u IX. Metaphys., od svake je moći bolji njezin čin; naime, oblik je bolji nego tvar, i djelovanje nego radna moć, jer je njezina svrha. No ništa nije bolje od onoga što je u Bogu, jer što god je u Bogu, jest Bog, kako je gore pokazano. Dakle, nikakva moć nije u Bogu.
Prigovor 3. Nadalje, moć je načelo djelovanja. No božansko djelovanje jest njegova bit, budući da u Bogu nema nikakva akcidenta. A božanskoj biti nema nikakva načela. Dakle, pojam moći ne pristoji Bogu.
Prigovor 4. Nadalje, gore je pokazano da su Božje znanje i njegova volja uzrok stvari. No uzrok i načelo isto su. Dakle, ne treba u Bogu pripisivati moć, nego samo znanje i volju.
Naprotiv, veli se u Ps 88: „Moćan si, Gospodine, i istina je tvoja oko tebe“.
Odgovaram: dvostruka je moć, naime pasivna, koje nipošto nema u Bogu; i radna, koju u Bogu treba ponajviše postaviti. Bjelodano je naime da je pojedino biće, ukoliko je u činu i savršeno, utoliko radno načelo nečega; a trpi pojedino biće ukoliko je manjkavo i nesavršeno. Gore je pak pokazano da je Bog čisti čin, i jednostavno i općenito savršen; niti u njemu ima mjesta ikakva nesavršenost. Stoga njemu ponajviše pristoji biti radno načelo, a nipošto trpjeti. Pojam pak radnoga načela pripada radnoj moći. Jer radna je moć načelo djelovanja na drugo, a pasivna je moć načelo trpljenja od drugoga, kako Filozof veli u V. Metaphys. Preostaje dakle da je u Bogu ponajviše radna moć.
Odgovor na 1. prigovor: radna se moć ne dijeli nasuprot činu, nego se temelji u njemu; naime, pojedino biće djeluje ukoliko je u činu. Pasivna se pak moć dijeli nasuprot činu; naime, pojedino biće trpi ukoliko je u mogućnosti. Stoga se ova moć isključuje iz Boga, ali ne radna.
Odgovor na 2. prigovor: kad god je čin različit od moći, nužno je da čin bude plemenitiji od moći. No Božje djelovanje nije različito od njegove moći, nego je oboje božanska bit, jer ni njegov bitak nije različit od njegove biti. Stoga nije nužno da išta bude plemenitije od moći Božje.
Odgovor na 3. prigovor: moć u stvorenim stvarima nije samo načelo djelovanja, nego i učinka. Tako se dakle u Bogu čuva pojam moći s obzirom na to što je načelo učinka, a ne s obzirom na to što je načelo djelovanja, koje je božanska bit. Osim možda prema načinu shvaćanja, ukoliko se božanska bit, koja u sebi jednostavno unaprijed ima što god je savršenosti u stvorenim stvarima, može shvatiti i pod pojmom djelovanja i pod pojmom moći; kao što se shvaća i pod pojmom subjekta koji ima narav, i pod pojmom naravi.
Odgovor na 4. prigovor: moć se ne postavlja u Bogu kao nešto što se po stvari razlikuje od znanja i volje, nego samo po pojmu; ukoliko naime moć označuje pojam načela koje izvršava ono što volja zapovijeda i k čemu znanje upravlja; koje troje Bogu pripada po istome. Ili valja reći da samo božansko znanje ili volja, ukoliko je djelatno načelo, ima narav moći. Stoga razmatranje znanja i volje u Bogu prethodi razmatranju moći, kao što uzrok prethodi djelovanju i učinku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.