I, q. 24, a. 1
Što je knjiga života
Prigovor 1. Čini se da knjiga života nije isto što i predodređenje. Veli se naime u Sir 24: „Sve je ovo knjiga života“; Glosa: „to jest Novi i Stari zavjet“. No to nije predodređenje. Dakle, knjiga života nije isto što i predodređenje.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin u XX. knjizi De Civ. Dei veli da je knjiga života stanovita božanska snaga kojom će se dogoditi „da se svakomu njegova dobra ili zla djela dozovu u sjećanje“. No čini se da božanska snaga ne spada na predodređenje, nego više na atribut moći. Dakle, knjiga života nije isto što i predodređenje.
Prigovor 3. Nadalje, predodređenju se suprotstavlja odbačenje. Ako bi dakle knjiga života bila predodređenje, našla bi se knjiga smrti, kao knjiga života.
Naprotiv, veli se u Glosi na ono iz Ps 68: „Neka se izbrišu iz knjige živih: ta je knjiga Božja spoznaja kojom je predodredio za život one koje je predznao“.
Odgovaram: za knjigu života u Bogu se govori metaforički, prema sličnosti uzetoj iz ljudskih stvari. Uobičajeno je naime među ljudima da se oni koji se za nešto biraju upisuju u knjigu; kao na primjer vojnici ili vijećnici, koji su se nekoć nazivali patres conscripti. Očito je pak iz prethodnoga da su svi predodređeni izabrani od Boga za posjedovanje vječnoga života. Sam dakle upis predodređenih naziva se knjiga života. Govori se pak metaforički da je nešto upisano u nečijem umu što čvrsto drži u pamćenju, prema onome iz Izr 3: „Ne zaboravi zakona mojega, i neka zapovijedi moje čuva srce tvoje“; i malo poslije slijedi: „Upiši ih na ploče srca svojega“. Jer i u tvarnim se knjigama nešto upisuje da bi se pomoglo pamćenju. Stoga se sama Božja spoznaja, kojom čvrsto zadržava da je neke predodredio za vječni život, naziva knjiga života. Jer kao što je pismo u knjizi znak onoga što valja učiniti, tako je Božja spoznaja stanovit znak kod njega samoga onih koje treba privesti k vječnomu životu; prema onome iz 2 Tim 2: „Čvrst temelj Božji stoji, imajući ovaj pečat: poznaje Gospodin one koji su njegovi“.
Odgovor na 1. prigovor: knjiga života može se reći dvostruko. Na jedan način, upis onih koji su izabrani za život, i tako sada govorimo o knjizi života. Na drugi se način knjigom života može nazvati upis onoga što vodi u život. I to dvostruko. Ili kao onoga što valja činiti, i tako se Novi i Stari zavjet naziva knjiga života. Ili kao onoga što je već učinjeno, i tako se ona božanska snaga, kojom će se dogoditi da se svakomu dozovu u sjećanje njegova djela, naziva knjiga života. Kao što se i vojnom knjigom može nazvati ili ona u koju se upisuju izabrani za vojništvo, ili u kojoj se predaje vojničko umijeće, ili u kojoj se izlažu djela vojnika.
Odgovor na 2. prigovor: stoga je očit odgovor na drugi prigovor.
Odgovor na 3. prigovor: nije običaj upisivati one koji se odbacuju, nego one koji se biraju. Stoga odbačenju ne odgovara knjiga smrti, kao predodređenju knjiga života.
Odgovor na 4. prigovor: po pojmu se razlikuje knjiga života od predodređenja. Označuje naime spoznaju predodređenja, kako je očito i iz navedene Glose.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.