I, q. 19, a. 1
Je li u Bogu volja
Prigovor 1. Čini se da u Bogu nema volje. Objekt je, naime, volje svrha i dobro. No, Bogu se ne može pripisati neka svrha. Dakle, volja nije u Bogu.
Prigovor 2. Nadalje, volja je određena težnja. Težnja pak, budući da je za neposjedovanom stvari, označuje nesavršenost, koja Bogu ne pripada. Dakle, volja nije u Bogu.
Prigovor 3. Nadalje, prema Filozofu u III. De anima volja je pokrenuti pokretač. No, Bog je prvi nepokrenuti pokretač, kako se dokazuje u VIII. Physic. Dakle, u Bogu nema volje.
Naprotiv, apostol veli u Rim 12: „Da raspoznate što je volja Božja“.
Odgovaram: u Bogu jest volja, kao što je u njemu i razum; volja, naime, slijedi razum. Kao što, naime, naravna stvar ima bitak u činu po svojemu obliku, tako razum koji zbiljski spoznaje ima po svojemu spoznatljivom obliku. Svaka pak pojedina stvar ima prema svojemu naravnom obliku ovu usmjerenost: da kada ga nema, teži prema njemu; a kada ga ima, počiva u njemu. I isto je sa svakim naravnim savršenstvom, a to je dobro naravi. I ta se usmjerenost prema dobru u stvarima koje su lišene spoznaje naziva naravnom težnjom. Otuda i razumska narav ima sličnu usmjerenost prema dobru poimanom po spoznatljivom obliku: tako naime da kada ga ima, počiva u njemu; a kada ga nema, traži ga. I jedno i drugo pripada volji. Otuda je u svakome biću koje ima razum prisutna volja, kao što je u svakome biću koje ima osjetilo prisutna životinjska težnja. I tako u Bogu mora biti volja, budući da je u njemu razum. I kao što je njegovo spoznavanje njegov bitak, tako je i njegovo htijenje.
Odgovor na 1. prigovor: premda ništa drugo od Boga nije svrha Boga, ipak je on sam svrha s obzirom na sve što od njega biva. I to po svojoj biti, budući da je po svojoj biti dobar, kako je gore pokazano; svrha, naime, ima pojam dobra.
Odgovor na 2. prigovor: volja u nama pripada težnomu dijelu, koji, premda se naziva po teženju, nema ipak samo taj čin da teži za onim što nema, nego i da ljubi ono što ima i uživa u njemu. I s obzirom na to volja se postavlja u Bogu; koja uvijek ima dobro koje je njezin objekt, budući da se od njega ne razlikuje po biti, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: volja čiji je glavni objekt dobro koje je izvan volje mora biti pokrenuta od nečega. No, objekt je božanske volje njegova dobrota, koja je njegova bit. Otuda se, budući da je volja Božja njegova bit, ne pokreće od drugoga od sebe, nego samo od sebe, po onom načinu govora kojim se spoznavati i htjeti naziva gibanjem. I prema tomu je Platon rekao da prvi pokretač pokreće samoga sebe.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.