Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 18, a. 4

Jesu li sve stvari u Bogu život

Prigovor 1. Čini se da u Bogu nije sve život. Veli se, naime, u Dj 17: „U njemu živimo, mičemo se i jesmo“. No, nije sve u Bogu gibanje. Dakle, nije sve u njemu život.

Prigovor 2. Nadalje, sve je u Bogu kao u prvom uzorku. No, preslike se moraju suobličiti uzorku. Budući, dakle, da ne živi sve u samome sebi, čini se da nije sve u Bogu život.

Prigovor 3. Nadalje, kako Augustin veli u knjizi De vera relig., živuća je supstancija bolja od bilo koje nežive supstancije. Ako su, dakle, stvari koje u samima sebi ne žive u Bogu život, čini se da stvari istinitije jesu u Bogu nego u samima sebi. Što se ipak čini lažnim, budući da su u samima sebi u činu, a u Bogu u mogućnosti.

Prigovor 4. Nadalje, kao što Bog zna dobra i ona bića koja nastaju u nekom vremenu, tako i zla i ona bića koja Bog može učiniti, a nikada ne nastaju. Ako je, dakle, sve život u Bogu utoliko ukoliko je spoznato od njega, čini se da su i zla i ono što nikada ne nastaje život u Bogu utoliko ukoliko su spoznati od njega. Što se čini neprikladnim.

Naprotiv, veli se u Iv 1: „Što postade, u njemu bijaše život“. No, sve je osim Boga postalo. Dakle, sve je u Bogu život.

Odgovaram: kako je rečeno, Božje življenje jest njegovo spoznavanje. U Bogu je pak isti razum i ono što se spoznaje i samo njegovo spoznavanje. Otuda što god je u Bogu kao spoznato, jest samo njegovo življenje ili život. Otuda, budući da je sve što je načinjeno od Boga u njemu kao spoznato, slijedi da je sve u njemu sam božanski život.

Odgovor na 1. prigovor: za stvorenja se veli da su u Bogu na dva načina. Na jedan način utoliko ukoliko su sadržana i očuvana božanskom snagom, kao što kažemo da je u nama ono što je u našoj vlasti. I tako se za stvorenja veli da su u Bogu također kako su u vlastitim naravima. I na taj način valja razumjeti riječ apostola koji veli: „U njemu živimo, mičemo se i jesmo“, jer se i naše življenje i naš bitak i naše gibanje uzrokuju od Boga. Na drugi se način za stvari veli da su u Bogu kao u onome koji spoznaje. I tako su u Bogu po vlastitim razlozima, koji u Bogu nisu drugo doli božanska bit. Otuda su stvari, kako tako jesu u Bogu, božanska bit. I budući da je božanska bit život, a ne gibanje, otuda je to što stvari, po tom načinu govora, u Bogu nisu gibanje, nego život.

Odgovor na 2. prigovor: preslike se moraju suobličiti uzorku prema pojmu oblika, ali ne prema načinu bitka. Naime, oblik katkada ima drukčiji način bitka u uzorku, a drukčiji u preslici, kao što oblik kuće u umu graditelja ima nematerijalan i spoznatljiv bitak, dok u kući koja je izvan duše ima materijalan i osjetilan bitak. Otuda su i razlozi stvari koje u samima sebi ne žive u božanskom umu život, jer u božanskom umu imaju božanski bitak.

Odgovor na 3. prigovor: kada od pojma naravnih stvari ne bi bila tvar, nego samo oblik, naravne bi stvari na sve načine istinitijim načinom bile u božanskom umu po svojim idejama nego u samima sebi. Zbog čega je i Platon postavio da je odijeljeni čovjek pravi čovjek, dok je materijalni čovjek čovjek po sudjelovanju. No, budući da tvar pripada pojmu naravnih stvari, valja reći da naravne stvari jednostavno istinitiji bitak imaju u božanskom umu nego u samima sebi, jer u božanskom umu imaju nestvoreni bitak, a u samima sebi stvoreni bitak. No, bitak ovoga bića, kao čovjeka ili konja, istinitije imaju u vlastitoj naravi nego u božanskom umu, jer k istini čovjeka pripada materijalni bitak, koji nemaju u božanskom umu. Kao što kuća plemenitiji bitak ima u umu graditelja nego u tvari, no ipak se istinitije naziva kućom ona koja je u tvari nego ona koja je u umu, jer je ova kuća u činu, a ona kuća u mogućnosti.

Odgovor na 4. prigovor: premda su zla u Božjem znanju utoliko ukoliko su obuhvaćena pod Božjim znanjem, nisu ipak u Bogu kao stvorena od Boga ili očuvana od njega, niti kao ona koja imaju razlog u Bogu; spoznaju se, naime, od Boga po razlozima dobara. Otuda se ne može reći da su zla život u Bogu. Ona pak bića koja ni u kojem vremenu ne postoje mogu se nazvati životom u Bogu prema tome što živjeti označuje samo spoznavati, utoliko ukoliko su spoznata od Boga, ali ne prema tome što živjeti označuje počelo djelovanja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.