Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 17, a. 4

O suprotnosti istinitoga i lažnoga

Prigovor 1. Čini se da istinito i lažno nisu proturječni. Istinito se, naime, i lažno suprotstavljaju kao ono što jest i ono što nije, „jer istinito je ono što jest“, kako veli Augustin. No, ono što jest i ono što nije ne suprotstavljaju se kao proturječnosti. Dakle, istinito i lažno nisu proturječni.

Prigovor 2. Nadalje, jedno od proturječnih svojstava nije u drugome. No, lažno je u istinitome, jer, kako veli Augustin u knjizi Soliloq., „tragički glumac ne bi bio lažni Hektor kada ne bi bio pravi tragički glumac“. Dakle, istinito i lažno nisu proturječni.

Prigovor 3. Nadalje, u Bogu nema nikakve oprječnosti; ništa, naime, božanskoj supstanciji nije protivno, kako veli Augustin u XII. knjizi De Civ. Dei. No, Bogu se suprotstavlja lažnost, jer se idol u Pismu naziva lažju, Jr 8: „Prihvatili su laž“; Glosa: „to jest idole“. Dakle, istinito i lažno nisu proturječni.

Naprotiv, veli Filozof u II. knjizi Periherm.; postavlja, naime, lažno mišljenje protivnim istinitomu.

Odgovaram: istinito i lažno suprotstavljaju se kao oprječnosti (contraria), a ne kao afirmacija i negacija, kako neki rekoše. Da bi to bilo bjelodano, valja znati da negacija niti postavlja nešto, niti sebi određuje neki subjekt. I zbog toga se može reći kako o biću tako i o nebiću; kao „onaj koji ne vidi“ i „onaj koji ne sjedi“. Lišenost pak ne postavlja nešto, ali sebi određuje subjekt. Ona je, naime, negacija u subjektu, kako se veli u IV. Metaphys.; slijepo se, naime, ne izriče doli o onome što je rođeno da vidi. Protivno pak (contrarium) i postavlja nešto, i subjekt određuje; crno je, naime, određena vrsta boje. Lažno pak postavlja nešto. Lažno je, naime, kako veli Filozof u IV. Metaphys., po tome što se veli ili čini da nešto jest što nije, ili da nije što jest. Kao što, naime, istinito postavlja prihvaćanje sukladno stvari, tako lažno prihvaćanje nesukladno stvari. Otuda je bjelodano da su istinito i lažno protivnosti.

Odgovor na 1. prigovor: ono što jest u stvarima jest istina stvari; no ono što jest kao poimano jest istinito razuma, u kojemu je ponajprije istina. Otuda je i lažno ono što nije kao poimano. Poimati pak da jest i da nije ima oprječnost, kao što dokazuje Filozof u II. knjizi Periherm. da je ovom mišljenju: „dobro je dobro“, protivno: „dobro nije dobro“.

Odgovor na 2. prigovor: lažno se ne temelji na sebi protivnom istinitom, kao ni zlo na sebi protivnom dobru; nego na onome što mu se podlaže. A to biva u obome stoga što su istinito i dobro zajednički i zamjenjivi s bićem; otuda, kao što se svaka lišenost temelji na subjektu koji je biće, tako se svako zlo temelji na nekom dobru, a svako lažno na nekom istinitom.

Odgovor na 3. prigovor: budući da su protivnosti i lišenošću suprotstavljene stvari rođene da nastaju oko istoga, stoga Bogu, kako se promatra u sebi, nema ničega protivnoga, ni po razlogu njegove dobrote, ni po razlogu njegove istine, jer u njegovu razumu ne može biti nikakve lažnosti. No, u našem poimanju ima nešto protivno, jer se istinitomu mišljenju o njemu protivi lažno mišljenje. I tako se idoli nazivaju lažima suprotstavljenima božanskoj istini utoliko ukoliko se lažno mišljenje o idolima protivi istinitomu mišljenju o Božjem jedinstvu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.