I, q. 17, a. 1
Je li lažnost u stvarima
Prigovor 1. Čini se da lažnost nije u stvarima. Augustin, naime, veli u knjizi Soliloq.: „Ako je istinito ono što jest, zaključit će se da lažnoga nigdje nema, ma tko se protivio“.
Prigovor 2. Nadalje, „lažno“ se veli od varanja (fallendo). No, stvari ne varaju, kako veli Augustin u knjizi De vera relig., „jer ne pokazuju ništa drugo doli svoj lik“. Dakle, lažno se u stvarima ne nalazi.
Prigovor 3. Nadalje, „istinito“ se u stvarima veli po usporedbi s božanskim razumom, kako je gore rečeno. No, svaka pojedina stvar, utoliko ukoliko jest, nasljeduje Boga. Dakle, svaka je pojedina stvar istinita, bez lažnosti. I tako nijedna stvar nije lažna.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi De vera relig. da je „svako tijelo pravo tijelo i lažno jedinstvo“; jer nasljeduje jedinstvo, a nije jedinstvo. No, svaka pojedina stvar nasljeduje božansku dobrotu i u njoj zaostaje. Dakle, u svim je stvarima lažnost.
Odgovaram: budući da su istinito i lažno suprotstavljeni; a suprotnosti se odnose na isto; nužno je da se ondje prije traži lažnost gdje se ponajprije nalazi istina, a to je u razumu. U stvarima pak nema ni istine ni lažnosti, osim po usmjerenosti prema razumu. I budući da se svaka pojedina stvar prema onome što joj pripada po sebi naziva jednostavno; a prema onome što joj pripada po akcidentu ne naziva se doli u nečemu; stvar bi se uistinu mogla nazvati jednostavno lažnom po usporedbi s razumom o kojemu ovisi, s kojim se uspoređuje po sebi; dok se u usmjerenosti prema drugom razumu, s kojim se uspoređuje po akcidentu, ne bi mogla nazvati lažnom doli u nečemu. O božanskom pak razumu ovise naravne stvari, kao što o ljudskom razumu ovise umjetne stvari. Nazivaju se, dakle, umjetne stvari lažnima jednostavno i po sebi utoliko ukoliko zaostaju za oblikom umijeća; otuda se za nekoga umjetnika veli da pravi lažno djelo kada zaostaje u djelovanju umijeća. Tako se pak u stvarima koje ovise o Bogu ne može naći lažnost po usporedbi s božanskim razumom, budući da sve što se u stvarima događa izlazi iz uređenja božanskoga razuma; osim možda samo u svojevoljnim djelatnicima, u čijoj je vlasti uskratiti se uređenju božanskoga razuma; u čemu se sastoji zlo krivnje, prema čemu se sami grijesi u Pismima nazivaju lažnostima i lažima, prema onome iz Ps 4: „Zašto ljubite ispraznost i tražite laž?“ Kao što se, suprotno tomu, kreposno djelovanje naziva istinom života, utoliko ukoliko je podložno redu božanskoga razuma; kako se veli u Iv 3: „Tko čini istinu, dolazi k svjetlu“. No, po usmjerenosti prema našemu razumu, s kojim se naravne stvari uspoređuju po akcidentu, mogu se nazvati lažnima, ne jednostavno, nego u nečemu. I to na dva načina. Na jedan način prema pojmu označenoga, tako da se u stvarima nazove lažnim ono što se označuje ili predstavlja lažnim govorom ili razumom. Prema kojemu se načinu svaka pojedina stvar može nazvati lažnom s obzirom na ono što u njoj nije, kao ako bismo rekli da je promjer lažno sumjerljiv, kako veli Filozof u V. Metaphys.; i kao što Augustin veli u knjizi Soliloq. da je „tragički glumac lažni Hektor“. Kao što se, obratno, svaka pojedina stvar može nazvati istinitom prema onome što joj pripada. Na drugi način po načinu uzroka. I tako se lažnom naziva stvar koja je rođena da o sebi stvori lažno mišljenje. I budući da nam je prirođeno suditi o stvarima po onome što se izvana pojavljuje, stoga što naša spoznaja ima ishodište u osjetilu, koje je prvotno i po sebi o vanjskim akcidentima; stoga se ono što u vanjskim akcidentima ima sličnost drugih stvari naziva lažnim s obzirom na te stvari; kao što je žuč lažni med, a kositar lažno srebro. I prema tomu Augustin veli u knjizi Soliloq. da „onim stvarima nadijevamo ime lažne koje poimamo kao vjerojatne“. I Filozof veli u V. Metaphys. da se „lažnima naziva što god je prikladno rođeno da se pokazuje ili onakvim kakvo nije, ili ono što nije“. I po tom se načinu također čovjek naziva lažnim, utoliko ukoliko je ljubitelj lažnih mišljenja ili govora. Ali ne po tome što ih može izmišljati, jer bi se tako i mudri i znalci nazivali lažnima, kako se veli u V. Metaphys.
Odgovor na 1. prigovor: stvar uspoređena s razumom, prema onome što jest, naziva se istinitom, a prema onome što nije, naziva se lažnom. „Otuda je pravi tragičar lažni Hektor“, kako se veli u II. knjizi Soliloq. Kao što se, dakle, u onome što jest nalazi određeni nebitak; tako se u onome što jest nalazi određeni pojam lažnosti.
Odgovor na 2. prigovor: stvari ne varaju po sebi, nego po akcidentu. Pružaju, naime, prigodu za lažnost po tome što nose sličnost onih stvari kojih postojanje nemaju.
Odgovor na 3. prigovor: po usporedbi s božanskim razumom stvari se ne nazivaju lažnima, što bi značilo da su lažne jednostavno, nego po usporedbi s našim razumom, što znači da su lažne u nečemu.
Odgovor na 4. prigovor: na četvrto, što se protivno prigovara, valja reći da manjkava sličnost ili predstavljanje ne unosi pojam lažnosti osim utoliko ukoliko pruža prigodu za lažno mišljenje. Otuda se ne naziva stvar lažnom gdje god je sličnost, nego gdje god je takva sličnost koja je rođena da stvori lažno mišljenje, ne bilo komu, nego u većini slučajeva.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.