I, q. 115, a. 6
Nameću li nebeska tijela nužnost onome što je podložno njihovu djelovanju
Prigovor 1. Čini se da nebeska tijela nameću nužnost onome što je podložno njihovu djelovanju. Kada je naime postavljen dostatan uzrok, nužno je da bude postavljen učinak. No nebeska su tijela dostatan uzrok svojih učinaka. Budući da se dakle nebeska tijela, sa svojim gibanjima i rasporedima, postavljaju kao bića iz nužnosti, čini se da njihovi učinci slijede iz nužnosti.
Prigovor 2. Nadalje, učinak djelatnika iz nužnosti slijedi u tvari kada je moć djelatnika tolika da može posvema sebi podložiti tvar. No čitava je tvar nižih tijela podložna moći nebeskih tijela, kao izvrsnijoj. Dakle, iz nužnosti se učinak nebeskih tijela prima u tjelesnoj tvari.
Prigovor 3. Nadalje, ako učinak nebeskoga tijela ne nastaje iz nužnosti, to je zbog nekoga uzroka koji priječi. No svaki tjelesni uzrok koji bi mogao zapriječiti učinak nebeskoga tijela nužno se svodi na neko nebesko počelo, budući da su nebeska tijela uzrok svega što ovdje nastaje. Dakle, budući da je i to nebesko počelo nužno, slijedi da je nužno zapriječiti učinak drugoga nebeskoga tijela. I tako se sve što se ovdje događa, događa iz nužnosti.
Naprotiv, Filozof kaže u knjizi De Somn. et Vigil. „da nije neprikladno da se mnogi od nebeskih znakova koji su u tijelima, poput voda i vjetrova, ne dogode“. Tako dakle ne nastaju iz nužnosti svi učinci nebeskih tijela.
Odgovaram: to je pitanje dijelom doista riješeno prema prethodnome, a dijelom ima poteškoću. Pokazano je naime da, premda iz utiska nebeskih tijela nastaju neka nagnuća u tjelesnoj naravi, volja ipak ne slijedi ta nagnuća iz nužnosti. I zato ništa ne priječi da se slobodnim djelovanjem zapriječi učinak nebeskih tijela, ne samo u samome čovjeku, nego i u drugim stvarima k kojima se pruža djelovanje ljudi. No nikakvo se takvo počelo ne nalazi u naravnim stvarima koje bi imalo slobodu slijeđenja ili neslijeđenja nebeskih utisaka. Odatle se čini da u takvim stvarima, u najmanju ruku, sve proizlazi iz nužnosti, prema drevnom razlaganju nekih koji su, pretpostavljajući da sve što jest ima uzrok i da se, kad je postavljen uzrok, iz nužnosti postavlja učinak, zaključivali da se sve događa iz nužnosti. Koje mišljenje pobija Aristotel u VI. Metaphys., prema dvjema postavkama koje oni pretpostavljaju. Prvo naime nije istina da je, kad je postavljen bilo koji uzrok, nužno postavljen učinak. Postoje naime neki uzroci koji se ne usmjeravaju k svojim učincima iz nužnosti, nego u većini slučajeva, a koji katkada zataje u manjini slučajeva. No jer takvi uzroci ne zatajuju u manjini slučajeva osim zbog nekoga uzroka koji priječi, čini se da se još uvijek spomenuta neprikladnost ne izbjegava, jer se i sama zapreka takva uzroka događa iz nužnosti. I zato, drugo, valja reći da sve što je po sebi ima uzrok, a ono što je po akcidentu nema uzrok, jer nije uistinu biće, budući da nije uistinu jedno. Bijelo naime ima uzrok, a slično i glazbeno; no bijelo-glazbeno nema uzrok, jer nije uistinu biće, niti uistinu jedno. Bjelodano je pak da se uzrok koji priječi djelovanje nekoga uzroka usmjerenoga k svojemu učinku u većini slučajeva s njime stječe katkada po akcidentu, pa takvo stjecanje nema uzrok ukoliko je po akcidentu. I zbog toga se ono što iz takva stjecanja slijedi ne svodi na neki prethodno postojeći uzrok iz kojega bi slijedilo iz nužnosti. Kao što to da neko zemaljsko zapaljeno tijelo nastane u gornjem dijelu zraka i padne dolje ima za uzrok neku nebesku moć, i slično također to da na površini zemlje bude neka zapaljiva tvar može se svesti na neko nebesko počelo. No to da padajući oganj naiđe na tu tvar i zapali je nema za uzrok neko nebesko tijelo, nego je po akcidentu. I tako je očito da nisu svi učinci nebeskih tijela iz nužnosti.
Odgovor na 1. prigovor: nebeska su tijela uzrok nižih učinaka posredovanjem nižih pojedinačnih uzroka, koji mogu zatajiti u manjini slučajeva.
Odgovor na 2. prigovor: moć nebeskoga tijela nije beskonačna. Stoga zahtijeva određenu pripravnost u tvari za uvođenje svoga učinka, kako u pogledu udaljenosti mjesta tako i u pogledu drugih uvjeta. I zato, kao što udaljenost mjesta priječi učinak nebeskoga tijela (naime, sunce nema isti učinak topline u Daciji kakav ima u Etiopiji), tako i gustoća tvari, ili hladnoća ili toplina ili drugi takav raspored, može zapriječiti učinak nebeskoga tijela.
Odgovor na 3. prigovor: premda se uzrok koji priječi učinak drugoga uzroka svodi na neko nebesko tijelo kao na uzrok, ipak se stjecanje dvaju uzroka, budući da je po akcidentu, ne svodi na nebeski uzrok, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.