I, q. 114, a. 1
Napadaju li zlodusi ljude
Prigovor 1. Čini se da zlodusi ne napadaju ljude. Anđeli se naime dodjeljuju za čuvanje ljudi poslani od Boga. No zlodusi se ne šalju od Boga, budući da je nakana zloduha upropastiti duše, a Božja spasiti. Dakle, zlodusi se ne dodjeljuju za napadanje ljudi.
Prigovor 2. Nadalje, nije jednak položaj borbe da se slabi protiv jakoga, neuki protiv lukavoga izlaže ratu. No ljudi su slabi i neuki; a zlodusi moćni i lukavi. Dakle, ne smije Bog, koji je začetnik sve pravednosti, dopustiti da zlodusi napadaju ljude.
Prigovor 3. Nadalje, za uvježbavanje ljudi dostaje napadanje tijela i svijeta. No Bog dopušta da njegovi izabrani budu napadani radi njihova uvježbavanja. Dakle, ne čini se nužnim da ih napadaju zlodusi.
Naprotiv, apostol kaže u Ef 6 da „nije nama borba protiv krvi i mesa, nego protiv poglavarstava i vlasti, protiv vladara ovoga svijeta tmina, protiv duhovnih sila podlosti na nebesima“.
Odgovaram: oko napadanja zloduha valja razmotriti dvije stvari, naime sam napad i red napada. Sam doista napad proizlazi iz zloće zloduha, koji zbog zavisti nastoje zapriječiti napredak ljudi; i zbog oholosti prisvajaju sebi sličnost božanske moći dodjeljujući sebi određene poslužitelje za napadanje ljudi, kao što i anđeli Bogu poslužuju u određenim službama za spasenje ljudi. No red samoga napada jest od Boga, koji se zna uređeno zlima poslužiti, usmjeravajući ih na dobra. Sa strane pak anđela i samo čuvanje i red čuvanja svodi se na Boga kao na prvoga začetnika.
Odgovor na 1. prigovor: zli anđeli napadaju ljude na dva načina. Na jedan način poticanjem na grijeh. I tako se ne šalju od Boga na napadanje, nego se katkada dopuštaju, prema pravednim sudovima Božjim. Katkada pak napadaju ljude kažnjavajući. I tako se šalju od Boga; kao što je poslan lažljivi duh da kazni Ahaba kralja Izraelova, kako se kaže na kraju 1 Kr. Kazna se naime odnosi na Boga kao na prvoga začetnika. Pa ipak zlodusi poslani na kažnjavanje s drugom nakanom kažnjavaju nego što bivaju poslani: oni naime kažnjavaju iz mržnje ili zavisti; a šalju se od Boga zbog njegove pravednosti.
Odgovor na 2. prigovor: da ne bi bio nejednak položaj borbe, biva sa strane čovjeka naknada: prvenstveno doista po pomoći božanske milosti; drugotno pak po čuvanju anđela. Stoga je u 2 Kr Elizej rekao svomu sluzi: „ne boj se, jer više je naših s nama nego njihovih s njima“.
Odgovor na 3. prigovor: ljudskoj bi slabosti za uvježbavanje dostajalo napadanje koje je od tijela i svijeta, ali zloći zloduha to ne dostaje, koja se i jednim i drugim služi za napadanje ljudi. Ali ipak iz božanskoga uređenja to izlazi na slavu izabranih.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.