I, q. 112, a. 1
Šalju li se neki anđeli na služenje
Prigovor 1. Čini se da se anđeli ne šalju na služenje. Svako je naime slanje k nekome određenom mjestu. No intelektualna djelovanja ne određuju neko mjesto, jer razum apstrahira od ovdje i sada. Budući da su dakle anđeoska djelovanja intelektualna, čini se da se anđeli za vršenje svojih djelovanja ne šalju.
Prigovor 2. Nadalje, empirejsko nebo jest mjesto koje pripada dostojanstvu anđela. Ako se dakle k nama šalju na služenje, čini se da se njihovu dostojanstvu nešto oduzima. Što je neprikladno.
Prigovor 3. Nadalje, vanjska zaokupljenost priječi razmatranje mudrosti, stoga se kaže u Sir 38: „tko se manje bavi poslom, steći će mudrost“. Ako se dakle neki anđeli šalju na vanjska služenja, čini se da bivaju usporeni u razmatranju. No sve njihovo blaženstvo sastoji se u razmatranju Boga. Ako bi se dakle slali, njihovo bi se blaženstvo umanjilo. Što je neprikladno.
Prigovor 4. Nadalje, služiti pripada nižem, stoga se kaže u Lk 22: „tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi za stolom?“ No anđeli su veći od nas po redu naravi. Dakle, ne šalju se na naše služenje.
Naprotiv, kaže se u Izl 23: „evo, ja ću poslati anđela svoga da ide pred tobom“.
Odgovaram: iz gore rečenoga može biti bjelodano da se neki anđeli šalju od Boga na služenje. Kako je naime gore rečeno kada se raspravljalo o slanju božanskih osoba, za onoga se kaže da biva poslan tko na neki način od drugoga ishodi kako bi počeo biti ondje gdje ranije nije bio, ili gdje je ranije bio na drugi način. Za Sina se naime ili Duha Svetoga kaže da biva poslan kao onaj koji ishodi od Oca po podrijetlu; i počinje biti na nov način, to jest po milosti ili po uzetoj naravi, ondje gdje je ranije bio po prisutnosti božanstva. Bogu je naime vlastito biti posvuda, jer budući da je opći djelatnik, njegova moć doseže sva bića; stoga jest u svim stvarima, kako je gore rečeno. Moć pak anđela, budući da je pojedinačni djelatnik, ne doseže čitav svemir, nego tako doseže jedno da ne doseže drugo. I zato je tako ovdje da nije drugdje. Bjelodano je pak po gore rečenome da se tjelesnim stvorenjem upravlja po anđelima. Kada se dakle nešto treba učiniti po nekom anđelu oko nekoga tjelesnoga stvorenja, iznova se anđeo primjenjuje na ono tijelo svojom moći; i tako anđeo iznova počinje ondje biti. I sve to proizlazi iz božanskoga naloga. Stoga slijedi, prema pretpostavljenome, da se anđeo šalje od Boga. No djelovanje koje poslani anđeo vrši proizlazi od Boga kao od prvoga počela, po čijem migu i ovlasti anđeli djeluju; i svodi se na Boga kao na krajnji cilj. A to tvori pojam sluge, naime sluga je poput razumnoga oruđa; oruđe se pak pokreće od drugoga i njegovo se djelovanje usmjerava k drugomu. Stoga se djelovanja anđela nazivaju služenjima; i zbog toga se kaže da se šalju na služenje.
Odgovor na 1. prigovor: za neko se djelovanje na dva načina kaže da je intelektualno. Na jedan način kao ono koje se sastoji u samom razumu, poput razmatranja. I takvo djelovanje ne određuje sebi mjesto, štoviše, kako Augustin kaže u IV. knjizi De Trin., „čak ni mi, ukoliko umom nešto vječno kušamo, nismo na ovome svijetu“. Na drugi se način neko djelovanje naziva intelektualnim jer je od nekoga razuma uređeno i zapovjeđeno. I tako je bjelodano da intelektualna djelovanja katkada određuju sebi mjesta.
Odgovor na 2. prigovor: empirejsko nebo pripada anđelovu dostojanstvu prema stanovitom skladu, jer je prikladno da se najviše od tijela dodijeli naravi koja je iznad svih tijela. Ipak anđeo ne prima ništa dostojanstva od empirejskoga neba. I zato kada u činu nije u empirejskom nebu, ništa se ne oduzima njegovu dostojanstvu, kao ni kralju kada u činu ne sjedi na kraljevskom prijestolju, koje odgovara njegovu dostojanstvu.
Odgovor na 3. prigovor: u nama vanjska zaokupljenost priječi čistoću razmatranja, jer ustrajemo u djelovanju prema osjetnim moćima, čija djelovanja kada se pojačaju, usporavaju se djelovanja razumske moći. No anđeo po samom intelektualnom djelovanju uređuje svoja vanjska djelovanja. Stoga vanjska djelovanja ni u čemu ne priječe njegovo razmatranje, jer od dvaju djelovanja od kojih je jedno pravilo i razlog drugoga, jedno ne priječi, nego pomaže drugo. Stoga Grgur kaže u II. knjizi Moralium da „anđeli ne izlaze van tako da bi bili lišeni radosti unutarnjega razmatranja“.
Odgovor na 4. prigovor: anđeli u svojim vanjskim djelovanjima služe prvenstveno Bogu, a drugotno nama. Ne zato što bismo mi bili viši od njih, apsolutno govoreći, nego svaki čovjek ili anđeo, ukoliko prianjajući uz Boga postaje jedan duh s Bogom, viši je od svakoga stvorenja. Stoga apostol u Fil 2 kaže: „smatrajući jedni druge višima od sebe“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.