I, q. 110, a. 1
Upravlja li se tjelesnim stvorenjem po anđelima
Prigovor 1. Čini se da se tjelesnim stvorenjem ne upravlja po anđelima. Stvari naime koje imaju određen način djelovanja ne trebaju bivati upravljane od nekoga predstojnika, jer stoga trebamo bivati upravljani da ne bismo djelovali drukčije nego što treba. No tjelesne stvari imaju određena djelovanja iz naravi koje su im božanski dane. Dakle, ne trebaju upravljanje anđela.
Prigovor 2. Nadalje, niža se bića upravljaju po višima. No među tijelima neka se nazivaju nižima, a neka višima. Niža se dakle upravljaju po višima. Dakle, nije nužno da se upravljaju po anđelima.
Prigovor 3. Nadalje, različiti se redovi anđela razlikuju prema različitim službama. No ako se tjelesnim stvorenjima upravlja po anđelima, toliko će biti anđeoskih službi koliko je vrsta stvari. Dakle, također će biti toliko redova anđela koliko je vrsta stvari. Što je protiv onoga što je gore rečeno. Dakle, tjelesnim se stvorenjem ne upravlja po anđelima.
Naprotiv, Augustin kaže u III. knjizi De Trin. da se „sva tijela ravnaju po razumnom duhu života“. A Grgur kaže u IV. knjizi Dial. da se „u ovom vidljivom svijetu ništa ne može rasporediti osim po nevidljivom stvorenju“.
Odgovaram: kako u ljudskim stvarima tako i u naravnim stvarima općenito se nalazi to da se pojedinačna vlast upravlja i ravna od opće vlasti, kao što se namjesnikova vlast upravlja po kraljevoj vlasti. I kod anđela je također rečeno da viši anđeli, koji predsjedaju nižima, imaju općenitije znanje. Bjelodano je pak da je moć bilo kojega tijela pojedinačnija nego moć duhovne supstancije, naime svaki je tjelesni oblik oblik individuiran po tvari i određen na ovdje i sada; a nematerijalni su oblici apsolutni i razumski shvatljivi. I zato, kao što se niži anđeli, koji imaju manje općenite oblike, ravnaju po višima; tako se sve tjelesno ravna po anđelima; i to ne postavljaju samo sveti naučitelji, nego također svi filozofi koji su postavili netjelesne supstancije.
Odgovor na 1. prigovor: tjelesne stvari imaju određena djelovanja, ali ta djelovanja ne vrše osim ukoliko se pokreću, jer tijelu je vlastito da ne djeluje osim ako je pokrenuto. I zato je potrebno da se tjelesno stvorenje pokreće od duhovnoga.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi prema Aristotelovu mišljenju, koji je postavio da se nebeska tijela pokreću od duhovnih supstancija, čiji se broj trudio odrediti prema broju gibanja koja se očituju u nebeskim tijelima. No nije postavio da bi postojale neke duhovne supstancije koje bi imale neposredno predstojništvo nad nižim tijelima, osim možda ljudskih duša. A to stoga što nije smatrao da se u nižim tijelima vrše neka djelovanja osim naravnih, za koja je dostajalo gibanje nebeskih tijela. No budući da mi postavljamo kako se u nižim tijelima mnogo toga događa mimo naravnih djelovanja tijela, za što ne dostaju moći nebeskih tijela; stoga je prema nama nužno postaviti da anđeli imaju neposredno predstojništvo ne samo nad nebeskim tijelima nego i nad nižim tijelima.
Odgovor na 3. prigovor: o nematerijalnim su supstancijama filozofi različito govorili. Platon je naime postavio da su nematerijalne supstancije pojmovi i vrste osjetilnih tijela, i jedne općenitije od drugih, i stoga je postavio da nematerijalne supstancije imaju neposredno predstojništvo oko svih osjetilnih tijela, i različite oko različitih. Aristotel je pak postavio da nematerijalne supstancije nisu vrste osjetilnih tijela, nego nešto više i općenitije, i stoga im nije pripisao neposredno predstojništvo nad pojedinačnim tijelima, nego samo nad općim djelatnicima, a to su nebeska tijela. Avicena je pak slijedio srednji put. Postavio je naime s Platonom neku duhovnu supstanciju koja neposredno predsjeda sferi djelatnih i trpnih tijela; stoga što je, kao što je Platon postavljao da se oblici ovih osjetilnih stvari izvode iz nematerijalnih supstancija, tako također i Avicena to postavio. No u tome se razlikuje od Platona što je postavio samo jednu nematerijalnu supstanciju koja predsjeda svim nižim tijelima, koju je nazvao djelatnim razumom. Sveti su pak naučitelji postavili, kao i platonici, da su različitim tjelesnim stvarima pretpostavljene različite duhovne supstancije. Kaže naime Augustin u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus: „svaka vidljiva stvar na ovome svijetu ima anđeosku moć sebi pretpostavljenu“. I Damaščanin kaže: „đavao je bio od onih anđeoskih sila koje su predstojale zemaljskom redu“. I Origen kaže na ono iz Br 22: „kad je magarica vidjela anđela“, da „svijet treba anđele koji predsjedaju zvijerima, i predsjedaju rađanju životinja, te rastu grmlja i nasada i ostalih stvari“. No to ne treba postaviti zbog toga što bi se prema svojoj naravi jedan anđeo više odnosio prema tome da predsjeda životinjama nego biljkama, jer svaki anđeo, pa i najmanji, ima višu i općenitiju moć nego bilo koji rod tjelesnih stvari. Nego to biva iz reda božanske mudrosti, koja je različitim stvarima pretpostavila različite upravitelje. Ipak zbog toga ne slijedi da ima više redova anđela od devet, jer se, kako je gore rečeno, redovi razlikuju prema općim službama. Stoga, kao što prema Grguru k redu vlasti pripadaju svi anđeli koji imaju vlastito predstojništvo nad zlodusima; tako se čini da k redu sila pripadaju svi anđeli koji imaju predstojništvo nad čisto tjelesnim stvarima; njihovim naime služenjem katkada bivaju i čudesa.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.