I, q. 108, a. 8
Uzimaju li se ljudi u redove anđela
Prigovor 1. Čini se da se ljudi ne uzimaju u redove anđela. Ljudska je naime hijerarhija sadržana pod najnižom od nebeskih hijerarhija, kao najniža pod srednjom, a srednja pod prvom. No anđeli se najniže hijerarhije nikada ne prenose u srednju ili u prvu. Dakle, ni ljudi se neće prenijeti u redove anđela.
Prigovor 2. Nadalje, redovima anđela pripadaju neke službe, recimo čuvati, činiti čudesa, odvraćati zloduhe i tome slično, što se čini da ne pristaje dušama svetaca. Dakle, neće se prenijeti u redove anđela.
Prigovor 3. Nadalje, kao što dobri anđeli potiču na dobro, tako zlodusi navode na zlo. No pogrješno je reći da se duše zlih ljudi pretvaraju u zloduhe, to naime Krizostom odbacuje na Mateja. Dakle, ne čini se da se duše svetaca prenose u redove anđela.
Naprotiv, Gospodin kaže u Mt 22 o svetima da će „biti kao anđeli Božji na nebu“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, redovi se anđela razlikuju i prema stanju naravi i prema darovima milosti. Ako se dakle anđeoski redovi promatraju samo u pogledu stupnja naravi, tako se ljudi nipošto ne mogu uzeti u redove anđela, jer će uvijek ostati razlikovanje naravi. Koje neki promatrajući postaviše da se ljudi nipošto ne mogu prenijeti k jednakosti anđela. Što je pogrješno: protivi se naime Kristovu obećanju koji kaže u Lk 20 da će sinovi uskrsnuća biti jednaki anđelima na nebesima. Naime, ono što je sa strane naravi odnosi se kao tvarno u pojmu reda, a dovršujuće je ono što je iz dara milosti, koja ovisi o Božjoj darežljivosti, a ne o redu naravi. I stoga po daru milosti ljudi mogu zaslužiti toliku slavu da se izjednače s anđelima prema pojedinim anđeoskim stupnjevima. A to znači da se ljudi uzimaju u redove anđela. Neki ipak kažu da se u redove anđela ne uzimaju svi koji se spašavaju, nego samo djevice ili savršeni; a drugi će uspostaviti svoj red, takoreći sudijeljen s čitavim anđeoskim društvom. Ali to je protiv Augustina, koji kaže u XII. knjizi De civ. Dei da neće biti dva društva ljudi i anđela, nego jedno, jer blaženstvo je sviju prianjati uz jednoga Boga.
Odgovor na 1. prigovor: milost se anđelima daje prema razmjeru naravnih darova, a nije tako s ljudima, kako je gore rečeno. I stoga, kao što se niži anđeli ne mogu prenijeti na naravni stupanj viših, tako ni na besplatni. Ljudi se pak mogu uspeti na besplatni, ali ne na naravni.
Odgovor na 2. prigovor: anđeli su, prema redu naravi, posrednici između nas i Boga. I zato se, prema općem zakonu, po njima upravljaju ne samo ljudske stvari nego i sve tjelesno. Sveti pak ljudi, čak i nakon ovoga života, iste su naravi s nama. Stoga prema općem zakonu ne upravljaju ljudskim stvarima niti sudjeluju u stvarima živih, kako Augustin kaže u knjizi De cura pro mortuis gerenda. Po stanovitom se ipak posebnom rasporedu katkada nekim svecima dopušta, bilo živima bilo mrtvima, takve službe vršiti: ili čineći čudesa, ili odvraćajući zloduhe, ili nešto tome slično; kako Augustin u istoj knjizi kaže.
Odgovor na 3. prigovor: to da se ljudi prenose na kaznu zloduha nije pogrješno, nego su neki pogrješno postavili da zlodusi nisu ništa drugo doli duše pokojnika. I to Krizostom odbacuje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.