Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 104, a. 4

Svodi li se išta na ništa

Prigovor 1. Čini se da se ponešto svodi na ništa. Naime, cilj odgovara počelu. No u počelu nije bilo ničega osim Boga. Dakle, k tom će se cilju stvari privesti, da ništa ne bude osim Boga. I tako će se stvorenja svesti na ništa.

Prigovor 2. Nadalje, svako stvorenje ima konačnu moć. No nijedna se konačna moć ne proteže u beskonačno, stoga se u VIII. Physic. dokazuje da konačna moć ne može pokretati kroz beskonačno vrijeme. Dakle, nijedno stvorenje ne može trajati u beskonačno. I tako će se jednom svesti na ništa.

Prigovor 3. Nadalje, oblik i akcidenti nemaju tvar kao dio sebe. No katkada prestaju biti. Dakle, svode se na ništa.

Naprotiv, kaže se u Prop 3: „Spoznao sam da sva djela koja je Bog stvorio traju zauvijek“.

Odgovaram: od onoga što Bog čini oko stvorenja, jedne stvari proizlaze prema naravnom tijeku stvari; a druge pak djeluje čudesno, mimo naravnoga reda usađena stvorenjima, kako će se dolje reći. No ono što će Bog učiniti prema naravnom redu usađenu stvarima može se razmotriti iz samih naravi stvari, a ono što biva čudesno usmjerava se k očitovanju milosti, prema onome apostolovu iz 1 Kor 12: „svakomu se daje očitovanje Duha na korist“; i potom, među ostalim, dodaje o činjenju čudesa. Naravi pak stvorenja dokazuju to, da se nijedno od njih ne svodi na ništa: jer ili su nematerijalna, i tako u njima nema mogućnosti za nebitak; ili su materijalna, i tako barem uvijek ostaju prema tvari, koja je nepropadljiva, kao postojeći subjekt nastajanja i propadanja. Također, svesti nešto na ništa ne pripada očitovanju milosti, budući da se božanska moć i dobrota više pokazuje po tome što stvari čuva u bitku. Stoga jednostavno treba reći da se uopće ništa neće svesti na ništa.

Odgovor na 1. prigovor: to što su stvari izvedene u bitak nakon što nisu bile očituje moć onoga koji ih izvodi. No to što bi se svele na ništa priječilo bi takvo očitovanje, budući da se moć Božja ponajviše pokazuje u tome što stvari čuva u bitku, prema onome apostolovu iz Heb 1: „noseći sve riječju snage svoje“.

Odgovor na 2. prigovor: moć je stvorenja za bitak samo prijemljiva; a djelatna moć pripada samomu Bogu, od kojega je pritjecanje bitka. Stoga to što stvari traju u beskonačno slijedi beskonačnost božanske moći. Nekim se pak stvarima moć za trajanje određuje na određeno vrijeme, ukoliko mogu biti zapriječene da ne primaju utjecaj bitka koji je od njega, po nekom suprotnom djelatniku, kojemu se konačna moć ne može opirati kroz beskonačno vrijeme, nego samo kroz određeno vrijeme. I stoga ono što nema suprotnoga, premda ima konačnu moć, ustraje zauvijek.

Odgovor na 3. prigovor: oblici i akcidenti nisu potpuna bića, budući da ne opstoje sami za sebe, nego je svaki od njih nešto bića; naime, tako se bićem naziva jer po njemu nešto jest. Pa ipak, na onaj način na koji jesu, ne svode se posve na ništa; ne zato što bi preostao neki njihov dio, nego ostaju u mogućnosti tvari ili subjekta.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.